1Tada se Jona veoma ozlovoljio i naljutio.
2Jona se pomolio Gospodu: „O, Gospode! Nisam li ja baš ovo rekao dok sam bio u svojoj zemlji? Ja sam i pobegao u Tarsis, zato što sam znao da si ti Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat milosrđem, i da se sažališ nad nesrećom.
3Zato, Gospode, uzmi sada moj život, jer je bolje da umrem nego da živim.“
4Gospod reče: „Ljutiš li se s pravom?“
5Jona izađe iz grada i nastani se istočno od grada. Tamo je načinio sebi kolibu i seo u nju, u hlad, da vidi šta će Gospod učiniti s gradom.
6A Gospod Bog učini da izraste bršljan nad Jonom, da pruža senku nad njegovom glavom, da okonča njegovu zlovolju. Jona se veoma obradovao zbog bršljana.
7Ali sutradan, u zoru, Bog zapovedi crvu da podgrize bršljan, tako da je bršljan uvenuo.
8Kad je granulo sunce, Bog je učinio da dune vetar s istoka; sunce je peklo Joninu glavu, pa je smalaksao. Želeći da umre, rekao je: „Bolje da umrem, nego da živim.“
9Bog upita Jonu: „Gneviš li se s pravom zbog bršljana?“ On odgovori: „Da, s pravom sam ljut nasmrt.“
10Gospod mu reče: „Tebi je žao bršljana oko koga se nisi trudio, i koga nisi uzgojio; jedne noći je niknuo, a druge noći je uvenuo.
11A meni da ne bude žao Ninive, velikog grada u kome ima više od stotinu dvadeset hiljada ljudi, koji ne znaju šta je desno a šta levo, i mnogo stoke?“
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
