1Blagosloven da je Gospod, stena moja,
što mi ruke za rat
i prste za borbu uvežbava;
2milosrđe moje i tvrđava moja;
moje utočište i moj izbavitelj;
moj štit, onaj u kome utočište nalazim
i koji mi moj narod pokorava.
3O, Gospode, šta je čovek da za njega mariš
i ljudski potomak da se sa njim baviš?
4Čovek tek je dahu nalik
i dani mu blede kao senka.
5O, Gospode, nebesa svoja spusti, pa da siđeš
i dotakneš brda da se puše!
6Zasevaj munjom,
neka se rasprše!
Strele svoje baci,
neka se razbeže!
7Sa visina ruke pruži,
izbavi me;
izvadi me iz bujica
i iz ruku dece tuđinaca;
8onih što ustima svojim obmanjuju
i desnicom svojom zaklinju se lažno.
9O, Bože, pevaću ti novu pesmu,
na liri sa deset struna ja sviraću tebi;
10tebi koji carevima izbavljenje daješ;
koji Davida, slugu svoga,
spasavaš od mača opakoga.
11Oslobodi me, izbavi me
iz ruke dece tuđinaca,
onih što ustima svojim obmanjuju
i desnicom svojom zaklinju se lažno.
12Tad sinovi naši neka budu
kao stablo gorostasno u mladosti svojoj;
naše ćerke neka budu
poput šara stubova palate.
13Ambari će naši biti puni
raznovrsnog roda;
hiljade će ojagnjiti ovce naše,
i deset hiljada po pašnjacima našim.
14Volovi će tegliti, neće biti razaranja,
neće biti bežanije
i vriska se neće čuti
po trgovima našim.
15Blago narodu kome tako bude!
Blago narodu kome Bog je Gospod!
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
