1Tada sam vidio drugi veliki i zadivljujući znak na nebu: bila su to sedmorica anđela koji su imali sedam zadnjih pošasti. One su zadnje zato što s njima završava Božja srdžba.
2Tada sam vidio nešto poput staklenoga mora pomiješanoga s vatrom. Vidio sam one koji su pobijedili Zvijer, njezin kip i broj njezinog imena. Stajali su pokraj staklenoga mora i držali harfe koje im je dao Bog.
3Pjevali su pjesmu Božjeg sluge Mojsija i Janjetovu pjesmu:
»Velika i čudesna su tvoja djela,
Gospodaru Bože Svevladaru!
Pravedni su i istiniti tvoji putovi,
Kralju naroda!
4Tko te se neće bojati, Gospodine?
Tko neće slaviti tvoje ime?
Jer, samo si ti svet.
Svi će narodi doći i pokloniti se pred tobom
jer su objavljene tvoje pravedne presude.«
5Nakon toga vidio sam hram, Šator svjedočanstva na Nebu. Hram je bio otvoren.
6Sedmorica anđela, koja su nosila sedam posljednjih pošasti, izašli su iz hrama. Bili su odjeveni u čisti, sjajni lan i nosili su zlatne poveze oko prsa.
7Tada je jedno od četiriju bića dalo sedmorici anđela sedam zlatnih posuda napunjenih gnjevom Boga koji živi uvijek i zauvijek.
8Hram se napunio dimom Božje slave i sile. Nitko nije mogao ući u hram dok se ne dovrši sedam pošasti koje su donijela sedmorica anđela.
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
