Izaija 2 - Holy Bible: Easy-to-Read Translation

Božja poruka Judi i Jeruzalemu

1Ovo je Izaija, Amosov sin, vidio o Judi i Jeruzalemu:

2U zadnje dane brdo BOŽJEGA Hrama

bit će postavljeno za najviše od svih.

Bit će uzvišeno iznad svih brda

i svi će mu se narodi slijevati

u radosnoj povorci.

3Mnogi će narodi doći i reći:

»Hajde, popnimo se na BOŽJE brdo,

do Hrama Jakovljevog Boga.

Bog će nas naučiti kako da živimo

i mi ćemo ga slijediti.«

Sa Siona će se proširiti Božja pouka

i BOŽJA riječ iz Jeruzalema.

4Bog će suditi među narodima

i okončati njihove sporove.

Oni će svoje mačeve prekovati u plugove,

a koplja u srpove.

Narod neće dizati mač na narod,

niti će se više spremati za rat.

5Dođite, Jakovljevi potomci,

da hodamo u BOŽJOJ svjetlosti.

Bog je napustio grešni narod

6Napustio si svoj narod, potomke Jakova,

jer je pun praznovjerja s istoka.

Bave se proricanjima kao Filistejci,

uče se čaranju od tuđinaca.

7Zemlja im je puna srebra i zlata,

njihovom blagu nema kraja.

Zemlja im je puna konja,

bojnim kolima nema kraja.

8Zemlja im je puna idola,

klanjaju se djelu svojih ruku,

onome što su njihovi prsti načinili.

9Klanjaju im se do zemlje

i zato će biti poniženi —

Bože, nemoj im oprostiti.

Dolazi vrijeme suda

10Uđi među stijene i sakrij se u zemlju

pred BOŽJOM ljutnjom

i sjajem njegovog veličanstva.

11Oborit će se pogled bahatoga,

ponizit će se ljudska oholost.

Toga će se dana jedino BOG uzvisiti.

12Jer, BOG Svevladar spremio je dan

za sve ohole i nadmene,

tada će biti poniženi.

13Mogu biti visoki kao libanonski cedrovi

i nadmeni kao bašanski hrastovi,

ali on će ih posjeći.

14Mogu biti visoki kao planine

i uzdignuti kao brda,

ali on će ih sniziti.

15Mogu biti visoki kao gradske kule

i snažni poput utvrđenog zida,

ali on će ih srušiti.

16Mogu biti brzi kao brodovi iz Taršiša

i nositi isto toliko blaga,

ali on će ih potopiti.

17Toga će dana oholi ljudi pasti

i biti bačeni na zemlju,

a jedino će se BOG uzvisiti,

18idoli će netragom nestati.

19Kad BOG krene zastrašivati zemlju,

ljudi će bježati u pećine u stijenama

i sklanjat će se u rupe u zemlji

pred sjajem njegovog veličanstva.

20Svoje idole od srebra i zlata,

koje su napravili da im se klanjaju,

bacat će u rupe i spilje

krticama i slijepim miševima.

21Bježat će u procijepe stijena i litica,

užasnuti od BOŽJEGA kraljevskog veličanstva,

kad on krene zastrašivati zemlju.

22Ne uzdajte se u čovjeka —

prolazan je kao dah u nosnicama

i malo vrijedi.