Jošua 9 - Holy Bible: Easy-to-Read Translation

Gibeonci varaju Jošuu

1Za izraelske su pobjede doznali svi kraljevi zapadno od rijeke Jordan — kraljevi Hetita, Amorejaca, Kanaanaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Ti su narodi živjeli u gorju, nizinama i duž obale Sredozemnog mora pa sve do Libanona.

2Svi su se oni udružili da krenu u rat protiv Jošue i Izraela.

3Kad su stanovnici Gibeona čuli kako je Jošua osvojio Jerihon i Aj,

4poslužili su se lukavstvom. Na magarce su natovarili otrcane vreće i stare, poderane i zakrpane mjehove za vino.

5Obuli su iznošene i zakrpane sandale, odjenuli staru odjeću i ponijeli star, pljesnivi kruh.

6Kad su došli k Jošui u tabor u Gilgalu, rekli su njemu i Izraelcima: »Dolazimo iz daleke zemlje i htjeli bismo sklopiti savez mira s vama.«

7»A što ako živite blizu nas?« upitali su Izraelci Hivijce. »U tome slučaju, ne možemo s vama sklopiti savez.«

8»Tvoji smo sluge«, rekli su Jošui, a on ih je upitao: »Tko ste vi i odakle dolazite?«

9Odgovorili su: »Tvoji smo sluge, a došli smo iz vrlo daleke zemlje jer smo čuli za tvog BOGA. Čuli smo što je sve učinio u Egiptu

10i kako je postupio s dvojicom amorejskih kraljeva istočno od rijeke Jordan — Sihonom, kraljem Hešbona, i Ogom, kraljem Bašana, koji je vladao u Aštarotu.

11Zato su nam starješine i svi stanovnici naše zemlje rekli: ‘Uzmite zalihu hrane za put pa idite i sastanite se s njima. Recite im da smo njihovi sluge i zamolite ih da sklope savez s nama.’

12Kruh nam je bio još topao kad smo od kuće krenuli, a sad je, evo, star i pljesniv.

13I ovi su mjehovi za vino bili novi kad smo ih napunili, a sad su se, evo, poderali. I odjeća i sandale su nam se od dugog puta istrošili.«

14Izraelci su nasjeli na podvalu i odlučili prihvatiti savez s Gibeoncima iako se oko toga nisu posavjetovali s BOGOM.

15Jošua je s njima sklopio savez kojim se obvezao da će ih pustiti da žive u miru, a vođe su izraelske zajednice potvrdili to prisegom.

16Međutim, tri dana nakon sklapanja saveza Izraelci su doznali da su im Gibeonci susjedi.

17Zato su otišli na put i treći dan stigli do njihovih gradova — Gibeona, Kefire, Beerota i Kirjat Jearima.

18Nisu ih napali jer su im se vođe zajednice zakleli Izraelovim BOGOM.

Cijela je izraelska zajednica počela gunđati protiv poglavara,

19ali su oni odgovorili: »Zakleli smo im se Izraelovim BOGOM i sad ih ne smijemo dirati.

20Evo što ćemo učiniti: pustit ćemo ih da žive, da se zbog kršenja prisege Bog ne bi razljutio na nas.

21Zato ih pustite da žive, ali neka odsad budu drvosječe i vodonoše cijeloj zajednici.« Tako su odlučili vođe.

22Tada je Jošua pozvao Gibeonce i rekao im: »Zašto ste nas prevarili? Rekli ste da živite daleko od nas, a zapravo ste nam susjedi?

23Sad ste pod prokletstvom: nikad nećete prestati robovati kao drvosječe i vodonoše za kuću mog Boga.«

24Oni su mu odgovorili: »Uplašili smo se za svoje živote jer smo čuli da je vaš BOG zapovjedio svome slugi Mojsiju da vam dâ svu ovu zemlju i da pobije sve njezine stanovnike. Zbog toga smo tako postupili.

25Sad smo tvoji sluge. Učini s nama kako misliš da je dobro i pošteno.«

26Jošua ih je nato oslobodio iz ruku Izraelaca pa ih nisu ubili.

27Toga je dana odredio da budu drvosječe i vodonoše za Izraelce i za BOŽJI žrtvenik na mjestu koje će izabrati BOG. Oni su i danas robovi.