Jeremija 6 - Holy Bible: Easy-to-Read Translation

Jeruzalem pod opsadom

1»Bježite na sigurno, Benjaminovci!

Napustite Jeruzalem!

Zatrubite rogovima u Tekoi!

Zapalite signalnu vatru u Bet Hakeremu!

Jer, propast nadire sa sjevera,

prijeti vam strašno razaranje.

2Ti si kao bujan pašnjak, Jeruzaleme,

ali ipak ću te razoriti!

3Protivnički kraljevi okružit će te vojskama

i kao pastiri zaposjesti svojim stadima.

Svuda uokolo podići će šatore

i ovdje napasati svoje ovce.«

4Oni govore:

»Spremite se za bitku protiv Jeruzalema!

Krećemo u napad točno u podne!«

Ali, poslije će reći:

»O ne, dan se već bliži kraju

i večernje sjene sve su duže.

5Hajdemo onda u napad noću!

Razorimo jeruzalemske tvrđave!«

6Jer, BOG Svevladar kaže:

»Posijecite drveće oko Jeruzalema,

podignite opsadni nasip oko grada.

Ovaj grad mora biti kažnjen

jer u njemu vlada ugnjetavanje.

7Kao što bunar čuva svježom pitku vodu,

tako ovaj grad čuva svježom svoju zloću.

Čuju se vapaji zbog pljačke i nasilja,

stalno gledam bol i jad.

8Slušaj, Jeruzaleme, i pripazi,

ili ću se protiv tebe okrenuti.

U pustoš ću te pretvoriti,

nitko tu više neće živjeti.«

9BOG Svevladar kaže:

»Sakupi što je ostalo od Izraela,

pomno, kao zadnje bobe grožđa.

Svaki trs pažljivo provjeriti treba,

kao što berač rukom provjerava.«

10Kome da govorim? Koga da upozorim?

Tko će me uopće čuti i saslušati?

Uši su im zatvorene, ne mogu me čuti.

BOŽJU riječ ne vole, ne žele je slušati.

11Zato kiptim od BOŽJEGA gnjeva,

ne mogu se više suspregnuti!

»Izlij ga po zaigranoj djeci na ulici,

po mladićima što su se tu okupili.

Neka zahvati muževe i žene,

i starce koji su već dugo živjeli.

12Kuće će im biti predane drugima,

skupa s njihovim poljima i ženama.

Kaznit ću ljude u ovoj zemlji!«

Tako kaže BOG.

13»To je zato što Izraelci žele imati sve više i više,

od prvog do zadnjega, svi su pohlepni.

Varaju čak i proroci i svećenici.

14Rane mog naroda pokušavaju liječiti površno.

Kažu: ‘Sve je dobro’, ali to je laž.

15Svojih grozota trebali bi se sramiti,

ali nemaju stida, ne mogu se crvenjeti.

Zato, kada budem kažnjavao,

oni će pasti sasvim nisko,

kao što su drugi pali.«

Tako govori BOG.

16No BOG kaže i ovo:

»Na raskrižja stanite i razmotrite.

Raspitajte se gdje su drevni putevi.

Pitajte koji je put dobar i njime krenite.

Ali vi ste rekli: ‘Tim putem nećemo ići.’

17Odredio sam među vama proroke

koji su vam rekli: ‘Zvuk upozorenja osluškujte.’

Ali vi ste rekli: ‘Nećemo slušati.’

18Narodi, zato sada slušajte,

svu pažnju na mene obratite.

19Poslušajte, narodi zemlje!

Svaljujem nesreću na Judejce

zbog zla koje su smišljali i učinili.

Moje riječi nisu slušali,

moj nauk su odbacili.

20Što će mi vaš tamjan iz Šebe,

mirisna trska iz daleke zemlje?

Ne prihvaćam prinose koje mi palite,

ne želim žrtve koje mi koljete.«

21Zato BOG govori:

»Prisilit ću Judejce da se suoče s nevoljama,

kao s kamenjem preko kojega svi padaju.

Očevi i djeca će se spoticati,

popadati susjedi i prijatelji.«

22No BOG kaže i ovo:

»Sa sjevera nadire vojska,

velik narod stiže izdaleka.

23Lûkom i kopljem naoružani,

okrutni su i bez milosti.

Topot njihovih konja

čuje se kao huka mora.

Vojska za bitku spremna

kreće na tebe, Jeruzaleme!«

24Kad smo ove vijesti čuli,

od straha smo se ukočili.

Obuzela nas je tjeskoba,

u muci smo kao žena koja rađa.

25Ne izlazite van na polja i ceste.

Opasno je svuda uokolo,

mačevi neprijatelja prijete.

26Dragi moj narode, obucite crninu,

u pepeo se uvaljajte.

Naričite gorko zbog blizine smrti,

kao da vam je umro jedini sin.

Jer, razorna vojska ide na vas.

27»Kao što radnik ispituje kakvoću metala,

tako ćeš i ti, Jeremijo, ispitivati moj narod;

pomno provjeravati kakvi su i kako žive.«

28Izvijestio sam: »Tvrdoglavi su i buntovni,

idu naokolo i druge kleveću.

Kvare se kao bronca i željezo,

ponašaju se pokvareno.

29Mijeh silno vatru raspiruje,

da bi se iz srebra uklonilo olovo.

No uzalud je pročišćavanje

jer se iz naroda ne uklanja zlo.

30Drugi će ih zvati ‘Odbačeno Srebro’

jer odbacio ih je BOG.«