1Bog nije zaboravio Nou niti sve divlje i pitome životinje koje su s njim bile u arci. Učinio je da puše vjetar nad zemljom, a vode su se povlačile.
2Zatvorili su se izvori iz dubina i nebeske brane te se zaustavila kiša.
3Vode su postupno odlazile sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana toliko su se spustile
4da se sedamnaestog dana sedmoga mjeseca arka zaustavila na gorju Ararat.
5Vode su nastavile opadati do desetog mjeseca, a prvog dana desetog mjeseca pokazali su se vrhovi planina.
6Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor, koji je napravio na arci,
7i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje.
8Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje.
9No ona nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu, pa se vratila. On ispruži ruku, prihvati je i unese u arku.
10Pričekao je još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu iz arke.
11Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje.
12Zatim je pričekao još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu, ali mu se više nije vratila.
13Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina.
14Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.
15Tada je Bog rekao Noi:
16»Izađite iz arke — ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene.
17Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.«
18I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama.
19Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama — sve što se kreće na zemlji — izašlo je iz arke.
Božje obećanje20Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice na žrtveniku.
21BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio.
22Sve dok bude zemlje,
bit će sjetve i žetve,
hladnoće i vrućine,
ljeta i zime,
dana i noći,
i više neće prestati.«
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
