Kraljevi 2 7 - Holy Bible: Easy-to-Read Translation

1Elizej je rekao: »Poslušaj BOŽJU riječ! Ovako govori BOG: ‘Već sutra u ovo vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, hrane će opet biti dovoljno. Ćup finog brašna, kao i dva ćupa ječma, moći će se jeftino nabaviti za samo jedan srebrnjak.’«

2Tada je zapovjednik, na čiju se ruku oslanjao kralj, rekao Božjem čovjeku: »Kad bi i sâm BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?«

»Vidjet ćeš na svoje oči«, odgovorio je Elizej, »ali ti nećeš jesti.«

Aramejski je tabor prazan

3U isto vrijeme, bila su četvorica gubavca na gradskim vratima.

Govorili su jedan drugome: »Zašto da sjedimo ovdje čekajući smrt?

4Ako odlučimo ući u grad, umrijet ćemo od gladi. No umrijet ćemo i ako ostanemo ovdje. Zato, pođimo u aramejski tabor. Ako nam ondje poštede život, živjet ćemo. A ako nas odluče ubiti, ionako ćemo umrijeti.«

5U sumrak su krenuli u aramejski tabor. Stigli su do ruba tabora, kad tamo — nigdje nikoga!

6Bog je bio učinio da Aramejci čuju zvuk bojnih kola i konja, i buku silne vojske. Govorili su međusobno: »Izraelski je kralj unajmio hetitskog i egipatskog kralja da nas napadnu!«

7Tako su Aramejci pobjegli rano uvečer i sve ostavili. Napustili su svoje šatore, konje i magarce te pobjegli da spase živu glavu.

8Kad su gubavci stigli do ruba tabora, ušli su u jedan šator pa su jeli i pili. Zatim su uzeli srebro, zlato i odjeću te sve to sakrili izvan tabora. Potom su se vratili i ušli u drugi šator. I odande su uzeli nešto stvari pa su i njih sakrili.

9Tada su rekli jedan drugome: »Ne činimo dobro. Ovo je dan radosnih vijesti, a mi o njima šutimo. Ako budemo čekali da svane, stići će nas kazna. Zato krenimo i o svemu obavijestimo ljude u kraljevskoj palači.«

Gubavci donose dobre vijesti

10Tako su se gubavci vratili i pozvali čuvare gradskih vrata. Rekli su im: »Ušli smo u aramejski tabor, a tamo nema nikoga. Samo privezani konji i magarci, a šatori su još uvijek podignuti.«

11Čuvari gradskih vrata dojavili su sve to u kraljevsku palaču.

12Kralj je noću ustao i rekao svojim zapovjednicima: »Reći ću vam što nam spremaju Aramejci. Znaju da gladujemo pa su napustili tabor i sakrili se u polju. Misle da ćemo izaći iz grada te da će nas pohvatati žive i tako ući u grad.«

13Jedan je od njegovih zapovjednika rekao: »Neka nekoliko naših ljudi uzme pet od preostalih konja u gradu. Konji bi ionako uskoro uginuli, kao uostalom i svi preostali Izraelci u ovome gradu. Pošaljimo ljude i doznat ćemo što se događa.«

14Odabrali su dvoja bojna kola s konjima. Kralj ih je poslao za aramejskom vojskom i zapovjedio: »Idite i vidite što se događa.«

15Pratili su Aramejce sve do rijeke Jordan. Cijeli je put bio prekriven odjećom i opremom koju su Aramejci izgubili pri bijegu. Glasnici su se vratili i izvijestili kralja.

16Tada je narod izašao iz grada i opljačkao aramejski tabor. Dogodilo se kao što je BOG bio najavio. Ćup brašna, kao i dva ćupa ječma, mogli su se nabaviti za samo jedan srebrnjak.

17A kralj je na gradska vrata postavio onoga istog zapovjednika na čiju se oslanjao ruku. Narod ga je pregazio i on je izdahnuo. Dogodilo se baš kao što je Božji čovjek prorekao kad je kralj došao u njegovu kuću.

18Jer, Božji je čovjek tada rekao kralju: »Već sutra u ovo isto vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, ćup finog brašna, kao i dva ćupa ječma, prodavat će se za samo jedan srebrnjak.«

19A onaj je zapovjednik rekao tada Božjem čovjeku: »Kad bi i sam BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?«

Božji mu je čovjek odgovorio: »Vidjet ćeš sâm na svoje oči, ali ti nećeš jesti.«

20Tako se i dogodilo jer ga je narod pregazio na vratima, gdje je i umro.