Job 10 - Holy Bible: Easy-to-Read Translation

1Slobodno ću se jadati jer mi se gadi život,

izlit ću svu gorčinu svoje duše.

2Reći ću Bogu: ‘Ne smatraj me krivim,

nego mi kaži za što mi se protiviš.

3Zar ti je drago tlačiti me,

onoga koga si stvorio,

a smiješiš se spletkama zlih?

4Zar imaš ljudske oči,

zar gledaš kao smrtnik?

5Zar su ti dani poput naših,

zar živiš kratko kao čovjek?

6Ti tražiš moju krivnju,

ispituješ jesam li sagriješio.

7Ali znaš da na meni nema krivnje

i da me nitko ne može spasiti od tebe.

8Tvoje su me ruke oblikovale i sazdale,

ali odjednom si se okrenuo i uništio me!

9Sjeti se da si me oblikovao kao glinu,

a sada me ponovo vraćaš u zemlju!

10Zar me nisi izlio kao mlijeko

i zgrušao me kao sir?

11Obukao si me u kožu i meso,

prepleo me kostima i žilama.

12Dao si mi život i ljubav,

i brižljivo bdio nad mojim duhom.

13Ali ovo si sakrio u svom srcu,

znam da ti je ovo bila namjera:

14motrit ćeš na mene, pa ako zgriješim,

moj prekršaj neće proći nekažnjen.

15Ako sam kriv, teško meni!

A ako sam nedužan, ne mogu dići glavu

jer sam osramoćen zbog svoje nevolje.

16Ako se uspravim, prikradeš mi se kao lav

i na meni pokazuješ svoju moć.

17Protiv mene dovodiš nove svjedoke

i sve je veći tvoj gnjev na mene.

Vojska za vojskom stalno me napada.

18Zašto si me iz utrobe izveo?

Da sam bar umro

prije nego me itko vidio!

19Da bar nikad nisam živio!

Da su me bar iz majčine utrobe odnijeli u grob!

20Zar mi dani nisu odbrojeni?

Okreni se od mene, da se malo poveselim

21prije nego što odem na put bez povratka,

u zemlju tame i sjene smrti,

22zemlju najcrnje noći, sjena i meteža,

gdje je i svjetlost kao tama.’«