Izaija 17 - Holy Bible: Easy-to-Read Translation

Božja poruka Aramu

1Ovo je proroštvo o Damasku:

»Damask više neće biti grad,

postat će gomila ruševina.

2Gradovi Aroera bit će napušteni,

ondje će se stada mirno odmarati.

3Srušit će se utvrđeni gradovi Izraela,

okončat će se kraljevstvo Damaska.

Preostali iz Arama izgubit će sve,

kao i narod Izraela«,

govori BOG Svevladar.

4»U to doba nestat će slava Jakovljeva, a tijelo će mu oslabjeti i smršavjeti.

5U to doba bit će kao kad se žanje žito u Dolini Refaim. Žeteoci odsijecaju klasje i sakupljaju zrnje, a što ostane nakon žetve, drugi pokupe.

6U to doba bit će kao kad se pobiru masline. Nakon što se drvo protrese, na samom vrhu ostanu dvije-tri masline, a na plodnim granama ostane četiri-pet maslina«, govori BOG Izraela.

7Toga će se dana ljudi pouzdati u svoga Stvoritelja. Promatrat će Izraelovu Svetinju,

8a ne žrtvenike, djelo svojih ruku. Neće se pouzdati u vrtove i žrtvenike koje su napravili vlastitim rukama.

9Narod je pred Izraelcima napustio utvrđene gradove. Sada su pusti, prepušteni šipražju i grmlju.

10Zaboravio si Boga, svog Spasitelja.

Ne sjećaš se Stijene, svoje Tvrđave.

Stoga, premda sadiš divne biljke

i presađuješ strane mladice,

11makar ti narasle isti dan kad ih posadiš

i propupale istog jutra kad ih presadiš,

žetva će ti propasti

u dan bolesti i neizlječive boli.

12Strašna je tutnjava

brojnih naroda!

Šume poput valova,

odjekuju kao moćne vode.

13Narodi huče kao bujice,

ali kad ih on prekori, tada bježe.

Nošeni su kao pljeva i prašina

kad ih raznosi vjetar i oluja.

14Navečer ih stiže užas,

do jutra ih više nema!

Takva je sudbina onih koji nas napadaju

i svršetak onih koji nas pljačkaju.