Job 29 - Holy Bible: Easy-to-Read Translation

Job završava svoju obranu

1Potom je Job nastavio svoj govor:

2»O, da bar moj život može opet biti

kao prije ovih mjeseci koji su protekli;

da se vrate dani kad me Bog čuvao.

3Njegova svjetiljka sjala mi je nad glavom

u njegovoj sam svjetlosti hodao kroz tamu.

4Da se bar vrate dani moje snage i uspjeha,

kad je Bog bio prijatelj domu mome.

5Svemoćni Bog još je bio sa mnom,

a moja su me djeca okruživala.

6Tada sam noge prao u mlijeku,

a iz tijeska su tekli potoci ulja.

7Tada sam dolazio na gradska vrata

i zauzimao svoje mjesto na trgu.

8Mladići bi me vidjeli i uklanjali se,

a starci se dizali i ostajali na nogama.

9Poglavari bi prekidali razgovor

i usta pokrivali rukom,

10glasovi najuglednijih bi utihnuli,

jezik bi im se zalijepio za nepce.

11Tko bi me god čuo, hvalio me,

a tko bi me vidio, lijepo je govorio o meni

12jer sam izbavljao siromaha kad bi zavapio

i siroče kojem nije imao tko pomoći.

13Samrtnici su me blagoslivljali,

a ja sam učinio da srce udovice kliče od radosti.

14Pravednost sam odjenuo kao odjeću,

pravda mi je pokrivala tijelo i glavu.

15Bio sam oči slijepome i noge hromome,

16onima u potrebi — bio sam otac,

a neznanca sam zastupao u parnici.

17Razbijao sam zube pokvarenjaku

i plijen mu otimao iz usta.

18Uvijek sam mislio da ću umrijeti okružen obitelji,

da će mi dani biti brojni kao zrnca pijeska.

19Korijenje će mi dopirati do vode,

a rosa će mi svu noć prekrivati grane.

20Moja slava će se stalno obnavljati,

a u ruci ću uvijek imati novi lûk.

21Ljudi su me željno slušali

i u tišini čekali moj savjet.

22Nakon što bih govorio, svi bi šutjeli,

moje riječi su ih škropile, nježno kao rosa.

23Iščekivali su me kao kišu,

a moje su riječi upijali kao proljetni pljusak.

24Kad bih im se osmjehnuo, to im je bila nagrada,

vedrina mog lica bila im je dragocjena.

25Ja sam im određivao put

i vodio ih kao poglavar.

Bio sam kao kralj među svojom vojskom,

kao onaj koji tješi ožalošćene.