Izaija 64 - Holy Bible: Easy-to-Read Translation

1O, kad bi razderao nebesa i sišao!

Planine bi se zatresle pred tobom!

2Kao što vatra zapali grančice

i čini da voda proključa,

siđi i objavi svoje ime

svojim neprijateljima,

da narodi zadrhte pred tobom!

3Jer, kad si činio strašna djela,

koja nismo očekivali,

silazio si i planine su se tresle pred tobom.

4Od pradavnih vremena

nijedno uho nije čulo,

nijedno oko vidjelo

drugoga Boga osim tebe,

koji radi za one što mu vjeruju.

5Ti dolaziš k onima

koji rado čine ono što je pravo,

koji se sjećaju tvojih puteva.

Ali, kad si se razljutio, mi smo sagriješili,

i neprestano griješimo.

Kako da se onda spasimo?

6Svi smo postali prljavi od grijeha.

Sva su naša pravedna djela

kao prljave, krvave krpe.

Svi se sušimo kao list,

a naši grijesi nas odnose kao vjetar.

7Nitko ne priziva tvoje ime,

niti se trudi da do tebe dopre,

jer si se sakrio od nas

i učinio da patimo

pritisnuti svojim grijesima.

8A ipak, BOŽE, ti si naš Otac.

Mi smo glina, ti si lončar

— svi smo tvoje djelo.

9Ne budi previše ljut, BOŽE,

ne sjećaj se zauvijek naših grijeha.

Pogledaj na nas, molimo te,

jer svi smo tvoj narod.

10Tvoji sveti gradovi postali su pustinje;

Sion je pustoš, Jeruzalem pustolina.

11Spaljen je naš sveti i slavni Hram,

gdje su ti preci iskazivali hvalu,

i sve što nam je dragocjeno

u ruševinu je pretvoreno.

12Zar ćeš se poslije svega, BOŽE,

i dalje suzdržavati?

Zar ćeš i dalje šutjeti

i prekomjerno nas kažnjavati?