Izaija 42 - Holy Bible: Easy-to-Read Translation

Božji sluga

1»Evo moga sluge, kojeg podržavam.

Njega sam izabrao, moj je miljenik.

Na njega sam stavio svoj Duh

i on će narodima donijeti pravdu.

2Neće vikati, niti podizati glas,

neće ga se čuti na ulicama.

3Neće slomiti napuklu trsku,

niti ugasiti plamićak što tinja.

Spremno će donijeti pravdu.

4Neće ustuknuti, niti se obeshrabriti

dok na zemlji ne uspostavi pravdu.

U njegovo će se učenje

pouzdati daleki otoci.«

Bog je stvoritelj i vladar svijeta

5Ovako govori BOG,

koji je stvorio nebesa i razapeo ih,

koji je rasprostro zemlju

i sve što iz nje izlazi,

koji daje dah ljudima na njoj

i život onima koji po njoj hodaju:

6»Ja, BOG, pozvao sam te

i bio sam u pravu.

Uzeo sam te za ruku i čuvao.

Dao sam te ljudima kao znak svoga saveza,

da budeš svjetlost narodima:

7da otvoriš oči slijepima,

da izvedeš zarobljene iz zatvora,

iz tamnice one koji žive u tami.

8Ja sam BOG — to mi je ime!

Ne dam svoju slavu drugome,

ni svoje štovanje idolima.

9Zbilo se ono što sam nekad rekao,

a sada objavljujem novo:

prije nego što nastane,

ja vam to najavljujem.«

Hvalospjev Bogu

10Pjevajte BOGU novu pjesmu,

dajte mu hvalu

i nakraj svijeta.

Vi, koji plovite morem,

i sve što je u njemu,

i ljudi na dalekim otocima.

11Neka radosno podignu glas

pustinja, njeni gradovi

i naselja Kedra.

Neka stanovnici Sele zapjevaju od radosti,

neka zaviču s planinskih vrhova.

12Neka daju slavu BOGU

i neka ga hvale po otocima.

13BOG kreće u boj kao junak,

kao ratnik raspiruje gnjev.

Snažno izvikuje bojni poklič

i snagu pokazuje neprijatelju.

Bog je vrlo strpljiv

14Bog kaže:

»Dugo sam šutio, mirovao

i suzdržavao se.

Ali, sada, kao žena koja rađa,

vičem, dašćem i uzdišem.

15Opustošit ću gore i bregove,

sasušiti sve njihovo raslinje.

Rijeke ću pretvoriti u suho tlo,

sva ću jezera isušiti.

16Slijepe ću povesti putem koji ne znaju,

njima nepoznatim stazama.

Pred njima ću tamu pretvoriti u svjetlost,

sve ću neravnine poravnati.

To ću učiniti za svoj narod, neću ga ostaviti.

17A oni koji se uzdaju u idole,

koji kipovima govore: ‘Vi ste naši bogovi’,

oni će pobjeći i biti osramoćeni.«

Izrael ne želi slušati Boga

18»Slušajte, vi gluhi!

Gledajte, slijepi, i vidite!

19Moj sluga je potpuno slijep,

a moj glasnik potpuno gluh.

Moj izabrani narod je slijep;

BOŽJI sluga je slijep.

20Puno si vidio, ali nisi mario.

Uši su ti otvorene, ali ništa ne čuješ.«

21Zbog svoje pravednosti, BOG je htio

svoj Zakon učiniti velikim i slavnim.

22Ali ovo je narod opljačkan i poharan.

Svi su uhvaćeni u jame

i sklonjeni u zatvore.

Odveli su ih kao plijen,

a nema nikoga da ih izbavi.

Opljačkali su ih,

a nitko ne kaže: »Vrati to!«

23Hoće li itko od vas to čuti,

na to obratiti pažnju

u vremenu koje dolazi?

24Tko je predao Jakova da postane plijen

i prepustio Izrael pljačkašima?

Zar nije BOG, protiv kojeg smo griješili?

Jer, nisu htjeli ići njegovim putevima,

nisu se pokoravali njegovom Zakonu.

25Zato je na njih izlio gorući gnjev

i sve strahote rata.

Okružio ih je vatrom, ali nisu shvatili.

Spalio ih je, ali nisu to uzeli srcu.