1Bože, narodi su upali u tvoj posjed
i okaljali tvoj sveti Hram,
a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
2Leševe tvojih slugu
dali su pticama za hranu,
a meso tvojih vjernih zvijerima.
3Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
a nikoga nije bilo da ih sahrani.
4Ruglo smo postali svojim susjedima,
smiju nam se i rugaju svi oko nas.
5Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
6Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
7Jer, oni su proždrli Jakova
i opustošili njegovo boravište.
8Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
Iskaži nam milost i požuri,
jer smo posve bespomoćni.
9Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
radi časti svoga imena.
10Zašto da narodi govore:
»Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.
12Sedmerostruko vrati okolnim narodima
za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
