Job 17 - Holy Bible: Easy-to-Read Translation

1Duh mi je skršen, život mi se gasi,

groblje me čeka.

2Podrugljivci me okružuju,

oči su mi umorne

dok ih gledam kako me ponižavaju.

3Bože, prihvati moj život

kao jamčevinu moje nedužnosti.

Nitko drugi neće za mene jamčiti.

4Ti si im zatvorio um, da ne razumiju,

ali tako nećeš primiti čast.

5Oni su kao čovjek koji zove prijatelje na gozbu,

a vlastita djeca mu gladuju.

6Bog je učinio da je moje ime psovka,

da mi svi pljuju u lice.

7Oči su mi mutne od bola,

moje tijelo je poput sjene.

8Pravedni se zbog toga zgražaju.

Nedužni ustaju protiv grešnika.

9Pravedan se drži svojih putova,

i čovjek čistih ruku postaje jači.

10Hajde svi, pokušajte ponovo

napasti me svojim optužbama.

Među vama neću naći mudroga.

11Moji su dani prošli,

izjalovili se moji naumi

i želje moga srca.

12Nadao sam se da će nakon noći doći dan,

da će svjetlost zasjati iz tmine.

13Ako je Podzemlje jedini dom kojem se mogu nadati,

ako svoj ležaj prostirem u tmini,

14ako grobnoj jami govorim: ‘Ti si mi otac’,

i crvu: ‘Majko’ ili: ‘Sestro’,

15gdje mi je onda nada?

Vidi li netko ikakvu nadu za mene?

16Hoće li ona sa mnom sići do vrata Podzemlja?

Hoćemo li se zajedno spustiti u prah?«