1Svećenik Pašhur, Imerov sin, glavni službenik u BOŽJEM Hramu, čuo je Jeremiju kako prorokuje.
2Dao je proroka istući, a potom baciti u klade koje su se nalazile kod gornjih Benjaminovih vrata BOŽJEGA Hrama.
3Sutradan je Pašhur oslobodio Jeremiju, a prorok mu je tada rekao: »BOG te više ne zove Pašhur, nego Užas-Odasvud.
4Ovako ti poručuje BOG: ‘Učinit ću te uzrokom užasa za tebe i tvoje prijatelje. Gledat ćeš kako ih neprijatelji ubijaju mačevima, sve ću Judejce predati u ruke babilonskoga kralja. On će ih odvesti u Babilon kao robove ili će ih pobiti njegova vojska.
5Sve bogatstvo ovoga grada, sve što su ljudi napravili, sve dragocjenosti i blago judejskih kraljeva, prepustit ću u ruke neprijateljima. Oni će upasti u grad, sve opljačkati i odnijeti u Babilon.
6A ti ćeš, Pašhure, kao i svi tvoji ukućani, biti zarobljen i odveden u Babilon. Ondje ćete živjeti, umrijeti i biti pokopani. Isto tako i svi tvoji prijatelji kojima si prorokovao lažnu budućnost.’«
Jeremija se tuži BOGU7O BOŽE, ti si me prevario
i bio sam zaveden.
Jači si, pa si me savladao.
Postao sam predmet poruge,
ljudi me stalno izruguju.
8Kad god progovorim, vapim i vičem,
stalno upozoravam na nasilje i propast.
Ljudima donosim BOŽJE poruke,
a oni me vrijeđaju i ismijavaju.
9Ako sebi kažem: »Neću ga spominjati,
neću više u njegovo ime govoriti«,
duboko u meni gore Božje riječi.
Kao da je vatra u mojim kostima,
u sebi ih ne mogu zadržati.
10Čujem mnoge kako me ogovaraju.
Govore: »Strava je posvuda.
Progovorite! Prijavimo ga!«
Svi moji prijatelji čekaju da posrnem.
Govore: »Možda ga možemo uvaliti u nevolju
pa da ga svladamo i da mu se osvetimo.«
11Ali BOG je uz mene, kao nezaustavljivi ratnik,
zato će moji progonitelji posrnuti,
neće me svladati niti poraziti.
Neće uspjeti, jako će se osramotiti,
a sramotu nikad neće zaboraviti.
12O BOŽE Svevladaru, ti pravedne iskušavaš,
ljudsko srce i um istražuješ.
Tebi sam cijeli svoj slučaj povjerio,
daj da vidim kako ih kažnjavaš.
13Pjevajte BOGU! Slavite BOGA!
On spašava život jadnika,
izbavlja ga iz ruku zlikovaca.
14Proklet dan kad sam bio rođen.
Neblagoslovljen dan kad me majka rodila!
15Proklet čovjek koji je razveselio mog oca
rekavši vijest: »Rodio ti se sin!«
16Neka završi kao i oni gradovi
koje je BOG uništio bez milosti.
Neka ujutro sluša bolni krik,
a u podne poziv u bitku,
17jer me nije već tada ubio,
dok sam još u majčinoj utrobi bio.
Tako se ni rodio ne bih
pa bi mi majka bila grob.
18Zašto sam došao na ovaj svijet?
Zar da gledam tugu i nevolju,
da u sramoti dočekam smrt?
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
