1BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje o zemlji Moab:
»Teško ljudima u gradu Nebo,
sve će im biti uništeno.
Grad Kirjataim bit će pokoren, zauzet,
a njegova čvrsta utvrda razrušena.
2Nitko se više neće diviti Moabu.
Neprijatelj je već u Hešbonu,
sprema Moapcima nesreću.
Kažu: ‘Dokrajčimo ovaj narod!’
Grade Madmene, i ti ćeš biti uništen,
mačem već prijeti neprijatelj.
3Slušajte povike iz Horonaima:
‘Metež, razaranje i propast!
4Moab će biti potpuno razoren,
djeca će vrištati i tražiti spas.’
5Da, Moapci se uspinju i plaču,
idući putem u grad Luhit.
I putem dolje za Horonaim
krikovi boli i patnje se čuju.
6Bježite! Svoje živote spašavajte!
Premda će vam životi postati
kao grmići u pustinji.
7Uzdaš se u svoje radove i bogatstvo
pa ćeš i ti biti osvojen i pokoren.
Kemoš će biti zarobljen i odveden,
zajedno sa svojim svećenicima i službenicima.
8Razarač će napasti svaki grad,
ni jedan mu neće izbjeći.
Dolina će biti uništena, visoravan razorena,
BOG je to najavio, tako će se i dogoditi.
9Pospite sol po moapskim poljima
jer zemlja će biti prazna pustinja.
Opustjet će moapski gradovi,
nitko u njima neće živjeti.
10Proklet bio tko nemarno obavlja BOŽJE djelo.
Proklet bio tko ne ubije njegove neprijatelje.
11Moab je oduvijek bio u miru.
Mirovao je kao vino u bačvi
koje se ne pretače iz vrča u vrč.
Moab nikad nije bio prognan,
zato je uvijek ostao isti,
kao vino nepromijenjenog okusa i mirisa.«
12Ali, sada BOG kaže:
»Uskoro šaljem u Moab ljude
koji će iz tih vinskih vrčeva sve izliti,
isprazniti ih i u komadiće skršiti.«
13Tada će se Moapci postidjeti zbog svog lažnoga boga Kemoša. Bit će osramoćeni kao Izraelci kad su se oslanjali na svog idola, tele u Betelu.
14»‘Kako možete reći, Moapci,
da ste hrabri i prekaljeni ratnici?
15Moab će biti uništen,
kao i svi njegovi gradovi.
Najbolji mladići nestat će u pokolju’,
kaže Kralj, imena BOG Svevladar.
16Sve je bliže propast Moaba,
uskoro će ga zadesiti nesreća.
17Žalite za njim, svi njegovi susjedi,
plačite, svi koji ste ga poznavali.
Recite: ‘Slomila se moćna vladarska palica,
nestala je moapska slava i moć.’
18Vi, stanovnici grada Dibona,
siđite sa svoga počasnog mjesta.
Vrijeme je da sjednete u prašinu.
Razarač dolazi na Moab,
porušit će sve vaše utvrde.
19Vi, stanovnici grada Aroera,
stanite pored puta i gledajte!
Kad vidite muškarce ili žene da bježe iz Moaba,
pitajte ih: ‘Što se događa?’
20‘Moab je pokoren i osramoćen’, odgovorit će,
‘Naričite i plačite zbog toga!’
Objavite na rijeci Arnon
da je cijeli Moab razoren.
21Kažnjeni su stanovnici visoravni,
osuđeni gradovi Holon, Jahsa i Mefat.
22Kazna je stigla i u druge gradove,
Dibon, Nebo i Bet Diblataim.
23Kažnjeni su građani gradova
Kirjataim, Bet Gamul i Bet Meon.
24Ni Kerijot ni Bosra nisu pošteđeni.
Osuda je pala svuda po Moabu,
na gradove koji su blizu i daleko.
25Pokorena je snaga Moaba,
sva njegova moć je slomljena.«
Tako kaže BOG.
26Neka Moab bude pijan
jer je mislio da je iznad BOGA.
Neka se sad u svojoj bljuvotini valjaju,
neka im se ljudi izruguju i smiju.
27Moapci, Izraelce ste izrugivali
iako ih nikad niste zatekli u krađi.
S podsmijehom ste ih spominjali,
smatrali se boljima od njih.
28Napustite svoje gradove, Moapci,
nastanite se među stijenama.
Budite kao golubica što gradi gnijezdo
visoko na litici kraj ponora.
29Čuli smo za moapsku oholost,
za njihov ponos i umišljenost,
veliku nadmenost i bahatost.
30BOG kaže:
»Poznajem sav Moabov bezobrazluk,
znam za njegova hvalisanja i laži.
31Zato tugujem zbog moapske zemlje
i nad sudbinom Moabaca plačem,
zbog svih onih ljudi iz Kir Heresa.
32Izvore u Jazeru, plačem za tobom.
Lozo iz Sibme, tvoje grane
sve do mora su se pružale,
dosezale daleko do grada Jazera.
Ali razarač se na tebe sručio,
na tvoje plodove i grožđe.
33Nestala je svaka radost i veselje
iz plodnih moapskih voćnjaka.
Zaustavio sam vino što teče iz preše,
nema pjevanja dok grožđe se gazi.
Čuje se vika, ali to nisu zvuci veselja.«
34»Vape za pomoć građani Hešbona i Elealea. Zapomaganje se čuje sve do grada Jahasa. Stanovnici Soara čuju njihove jauke, zvuk seže sve do gradova Horonaim i Eglat Šelišija. Presušile su vode Nimrima.
35Zaustavit ću Moapce da više ne prinose žrtve u poganskim svetištima i da ne pale žrtve pred svojim bogovima«, kaže BOG.
36»Moje je srce tužno kao zvuk frule koja svira tužaljke na pogrebu. Tugujem za Moabom i ljudima iz Kir Heresa. Bogatstvo, koje su stekli, oduzeto im je.
37Svi su obrijali glave i brade. Po rukama urezuju duboke rane. Svi nose tkanine za žalovanje.
38Po cijelom Moabu, na svim krovovima i gradskim trgovima, čuju se samo tužaljke i oplakivanje. Jer, razbio sam Moab kao bezvrijedni vrč«, kaže BOG.
39»Moab je razoren. Ljudi plaču i jadikuju. Moab je pokoren i osramoćen. Svi mu se izruguju. Njegova je sudbina zastrašujuća svim okolnim narodima.«
40A BOG kaže:
»Gledajte! Kao orao raširenih krila,
jedan narod obrušit će se na Moab.
41Svi će gradovi biti zauzeti,
obrambene tvrđave osvojene.
Drhtat će srca moapskih ratnika
kao da su žene u trudovima.
42Moapski narod bit će uništen
jer su mislili da su iznad BOGA.«
43BOG upozorava:
»Stanovnici Moaba, čekaju vas
strah i užas, jame i zamke.
44Tko pobjegne od užasa, upast će u jamu.
Tko izađe iz jame, uhvatit će se u zamku.
Jer, vrijeme je izvršenja Moabove kazne.
45Ljudi se u Hešbon sklanjaju,
iscrpljeni bjegunci bez snage.
No vatra se podiže i širi iz Hešbona,
požar kreće iz Sihonovoga grada.
Proždire moapske poglavare,
ubija ponos oholog naroda.
46Teško tebi, Moabe!
Nestaje narod boga Kemoša.
Odvedeni su tvoji sinovi i kćeri,
zarobljeni su i odvedeni.
47Ali ipak ću jednom opet
vratiti blagostanje u Moab«,
kaže BOG.
Ovdje završava proroštvo o osudi zemlje Moab.
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.