1BOŽE, zašto si tako daleko?
Zašto zatvaraš oči u vrijeme nevolje?
2Zli oholo progone siromašne.
Neka se zapletu u svoje zamke!
3Razmeću se svojim žudnjama,
pohlepni su i BOGA proklinju.
4Preponosni su da bi Boga slijedili,
misle: »Bog ne gleda što radimo«.
5Uvijek uspiju u svemu što čine.
Tvoji su im zakoni neshvatljivi,
izruguju sve svoje neprijatelje.
6Misle u sebi: »Ništa loše neće se dogoditi,
nesreća nas neće zadesiti.«
7Govore pogrde, prijetnje i laži,
njihove riječi tlače i uništavaju.
8Čekaju u zasjedi pored sela,
u tajnosti ubijaju nevine,
traže bespomoćne žrtve.
9Vrebaju kao lavovi u zasjedi,
da zgrabe bespomoćan plijen.
Jadnika uhvate u zamku i odvuku.
10Njihove žrtve ruše se i padaju,
svladane u surovom napadu.
11Zli u sebi misle: »Zaboravio je Bog,
ne gleda me i ništa ne vidi.«
12Ustani, BOŽE! Poduzmi nešto!
Sjeti se patnje nedužnih!
13Zašto bi zlikovac prezirao Boga?
Zašto bi mislio da ga nećeš kazniti?
14Ali ti vidiš svu muku i jad
jer gledaš slaboga i zaboravljenoga.
U tebe se on uzdaje
jer ti si onaj koji mu pomaže.
15Slomi ruke svakom zlikovcu i zločincu.
Kazni ih za njihove zločine,
spriječi da i dalje tako rade.
16BOŽE, ti si kralj zauvijek!
Drugi narodi iz tvoje će zemlje nestati.
17Ti, BOŽE, čuješ želje potlačenih,
ohrabruješ ih i pažljivo slušaš.
18Braniš siročad i zlostavljane,
da ih nitko na zemlji više ne ugrozi.
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
