Ezekiel 31 - Holy Bible: Easy-to-Read Translation

Egipat će snaći sudbina Asirije

1Na prvi dan trećeg mjeseca jedanaeste godine progonstva kralja Jojakina, čuo sam BOGA kako mi govori:

2»Čovječe, reci egipatskom faraonu i njegovu mnogobrojnom narodu:

‘Tko je bio velik kao ti?

S kime te se može usporediti?

3Pogledaj Asiriju kako je bila moćna.

Bila je poput cedra u Libanonu.

Velike grane zastirale su cijelu šumu,

stablo je naraslo vrhom do oblaka.

4Vode su učinile da raste,

podzemni izvori ga nahranili.

Okružili su ga svi riječni tokovi

koji su natapali i druga stabla.

5Visoko je izrastao,

nadvisio sve drugo drveće.

Imao je snažne, duge grane,

sve od silnog obilja vode.

6Sve ptice su se gnijezdile

među njegovim granama.

Životinje su u njegovoj sjeni

rađale svoje mlade.

Mnogi su se veliki narodi

u njegovu sjenu sklanjali.

7Da, Asirija je nekad bila

kao veliko, lijepo stablo.

Širila je snažne dugačke grane,

duboko za vodom pružala korijenje.

8Ni u Božjem vrtu cedrovi nisu bili toliko visoki,

čempresi i platane nisu imali tako velike grane.

Ni jedno stablo u Božjem vrtu

nije joj bilo ravno po ljepoti.

9Ja sam je učinio tako lijepom,

dao joj mnoštvo lijepih grana.

Sva stabla u Edenu, Božjem vrtu,

željela su biti kao ona.’

10Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘To je stablo izraslo vrlo visoko, a vrh mu je dosegao do oblaka. Bilo je toliko veliko da ga je obuzeo ponos.

11Zato sam ga prepustio moćnom vođi narodâ, a on ga je kaznio za njegovu zloću. Protjerao sam ga iz svog vrta.

12A stranci, najokrutniji od svih naroda, posjekli su ga i grane mu rasuli po planinama i dolinama. Ogranci su mu se slomili po klancima te zemlje. Više nije bilo njegove ugodne sjene pa su se narodi razišli.

13Danas se na tom palome stablu još samo gnijezde ptice i divlje životinje mu se zavlače pod srušene grane.

14Stoga, nijedno se stablo, koje raste pored vode, više neće tako ponosno uzdići niti pokušati vrhom dosegnuti oblake. Ni jedno snažno stablo s dovoljno vode više se neće truditi da dosegne takvu visinu. Jer, sva stabla moraju umrijeti i pridružiti se mrtvim ljudima u svijetu mrtvih.’

15Gospodar BOG kaže: ‘Onog dana kad je stablo bilo oboreno u svijet mrtvih, učinio sam da podzemne vode žaluju za njim. U znak žalosti, zatvorio sam rijeke i vodene tokove. Učinio sam da Libanon tuguje i sva su stabla uvenula.

16Učinio sam da svi narodi drhte od straha kad su čuli da pada. Srušio sam to veliko stablo u svijet mrtvih da se pridruži drugima koji su otišli u tu jamu. A tada, sva stabla iz Božjeg vrta i najljepša libanonska stabla, koja su rasla natapana obiljem vode, utješila su se u podzemlju.

17Da, čak i stabla, koja su živjela u sjeni velikog stabla, na kraju su završila u svijetu mrtvih. Pridružila su se ostalima koja su poginula u bitkama.’

18Kralju Egipta, u Edenu ima mnogo velikih i snažnih stabala, ali ni jedno se ne može usporediti s tobom. No na kraju ćete završiti u svijetu mrtvih, među izopćenicima, među onima koji su poginuli u ratu.

Da, to će se dogoditi faraonu i brojnom egipatskom narodu. Tako je rekao Gospodar BOG.«