Djela apostolska 23 - Bible of King James

1A Pavao je uperio pogled u Vijeće i rekao: “Ljudi! Braćo! Ja sam u svemu živio čiste savjesti pred Bogom do ovog dana.”

2A veliki svećenik Ananija zapovjedio je onima koji su stajali do njega da ga udare po ustima.

3Tada mu je Pavao rekao: “Udarit će tebe Bog, zide obijeljeni! Jer ne sjedaš li ti da mi sudiš po Zakonu pa zar protivno Zakonu zapovijedaš da me udaraju?”

4A oni koji su stajali pored, rekli su: “Velikog svećenika Božjega pogrđuješ?”

5Nato je Pavao rekao: “Nisam znao, braćo, da je on veliki svećenik; jer je zapisano: ʻNe govori zlo o glavaru svoga naroda!ʼ ”

6Budući da je Pavao znao da su oni jednim dijelom saduceji, a drugim farizeji, povikao je u Vijeću: “Ljudi! Braćo! Ja sam farizej, sin farizeja! Zbog nade i uskrsnuća od mrtvih ispituje me se!”

7A kad je on to rekao, nastalo je prepiranje između farizeja i saduceja pa se mnoštvo podijelilo.

8Jer saduceji tvrde da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duha, dok farizeji priznaju oboje.

9I nastala je velika vika te su pismoznanci farizejske sljedbe ustali i suprotstavili se govoreći: “Mi ne nalazimo nikakva zla na tom čovjeku. A što ako mu je govorio duh ili anđeo. Nemojmo se protiv Boga boriti.”

10I kad je nastao veliki razdor, tisućnik se pobojao da Pavla ne rastrgaju na komade te je zapovjedio vojnicima da siđu pa da ga na silu otmu između njih i dovedu u vojarnu.

11A iduće je noći stao kraj njega Gospodin te rekao: “Raspoloži se, Pavle! Jer kako si za mene svjedočio u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.”

Urota za smaknuće Pavla

12A kad je svanuo dan, udružili su se neki od Židova te su sebe obvezali prokletstvom govoreći da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.

13A bilo je više od četrdeset njih koji su skovali tu urotu.

14Oni su došli k velikim svećenicima i starješinama te rekli: “Obvezali smo se velikim prokletstvom da nećemo ništa jesti dok ne ubijemo Pavla.

15Stoga vi sada zajedno s Vijećem zatražite tisućnika da vam ga sutra dovede kao da se želite pomnije raspitati o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije negoli se on približi.”

16Ali kad je sin Pavlove sestre dočuo za njihovu zasjedu, otišao je i ušao u vojarnu te dojavio Pavlu.

17Tada je Pavao dozvao k sebi jednoga od satnika te mu rekao: “Ovog mladića odvedi k tisućniku jer mu ima nešto dojaviti!”

18Tada ga je on uzeo i odveo k tisućniku te rekao: “Zatvorenik Pavao dozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi. Ima ti nešto za reći.”

19Zatim ga je tisućnik uzeo pod ruku i odveo u stranu nasamo pa ga upitao: “Što mi to imaš dojaviti?”

20A on je rekao: “Židovi su se dogovorili zamoliti te da sutra dovedeš Pavla u Vijeće kao da se žele nešto pomnije raspitati o njemu.

21Ali nemoj se dati nagovoriti, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset ljudi koji su sebe obvezali zakletvom da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju; već sada su spremni i čekaju tvoje obećanje.”

22Nato je tisućnik otpustio mladića i naredio mu: “Nikome ne govori da si mi to otkrio.”

Pavao premješten u Cezareju

23Zatim je dozvao dvojicu satnika govoreći: “Pripremite dvije stotine vojnika da u treći noćni sat sa sedamdeset konjanika i dvije stotine kopljanika krenu u Cezareju,

24i za marvu se pobrinite na koju postavite Pavla i dovedite ga zdravog k upravitelju Feliksu!”

25A napisao je pismo ovoga sadržaja:

26“Klaudije Lizija preuzvišenom upravitelju Feliksu. Zdravo!

27Ovoga su čovjeka uhvatili Židovi i namjeravali su ga ubiti; nato sam došao s vojskom i izbavio ga pošto sam saznao da je Rimljanin.

28A kad sam htio točno saznati razlog zbog kojeg ga optužuju, odveo sam ga u njihovo Vijeće.

29Uvidio sam da ga optužuju zbog pitanja iz njihovog Zakona, ali da nema nikakve krivnje po kojoj bi zaslužio smrt ili okove.

30A kad su mi dojavili za zasjedu što su je tom čovjeku postavili Židovi, odmah sam ga poslao k tebi i dao zapovijed i njegovim tužiteljima da pred tobom kažu što imaju protiv njega. Budi zdravo!”

31Tada su vojnici, kako im je bilo zapovjeđeno, uzeli Pavla te ga noću odveli u Antipatridu.

32Sutradan su ostavili konjanike da s njime pođu dalje, a oni su se vratili u vojarnu.

33Ovi, kad su došli u Cezareju, i uručili pismo upravitelju, predstavili su mu i Pavla.

34A kad je upravitelj pročitao pismo, upitao ga iz koje je pokrajine. I kad je shvatio da je iz Cilicije,

35rekao je: “Saslušat ću te kad stignu i tvoji tužitelji.” I zapovjedio je da ga čuvaju u Herodovoj sudnici.