Jošua 22 - Bible of King James

Istočno pleme se vraća domu

1Tada je Jošua pozvao Rubenovce i Gadovce i polovinu plemena Manašeova

2te im rekao: “Vi ste izvršili sve što vam je Mojsije, sluga GOSPODNJI zapovjedio i bili ste poslušni glasu mome u svemu što sam vam zapovjedio.

3Niste ostavili svoju braću sve te mnoge dane do dana današnjega nego ste izvršavali naloge iz zapovijedi GOSPODA, Boga svojega.

4A sada je GOSPOD, Bog vaš, dao počinka braći vašoj, kako im je obećao. Stoga se sada vratite i idite u svoje šatore i u zemlju svoga posjeda koju vam je dao Mojsije, sluga GOSPODNJI s one strane Jordana.

5Samo pomno pazite da izvršavate zapovijedi i Zakon što vam ga je naložio Mojsije, sluga GOSPODNJI, da ljubite GOSPODA, Boga svojega, i da hodite svim putevima njegovim i da držite zapovijedi njegove te da uz njega prionete i da njemu služite svim srcem svojim i svom dušom svojom.”

6Zatim ih je Jošua blagoslovio te ih otpustio, a oni su otišli u svoje šatore.

7I Mojsije je podario jednoj polovini plemena Manašeova posjed u Bašanu; a drugoj polovini toga plemena Jošua je podario posjed među njihovom braćom s ove strane Jordana na zapadu. I kad ih je Jošua otpustio u njihove šatore, tada ih je blagoslovio,

8te im rekao govoreći: “Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s mnogom stokom i sa srebrom i zlatom i mjedi i željezom i s veoma mnogo odjeće; podijelite plijen od neprijatelja svojih s braćom svojom.”

9I vratili su se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova; otišli su od sinova Izraelovih iz Šila koji je u zemlji kanaanskoj da odu u zemlju gileadsku, zemlju svoga posjeda koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio GOSPOD po ruci Mojsijevoj.

Žrtvenik svjedočanstva istočnog plemena

10I kad su stigli do granica jordanskih što su u zemlji kanaanskoj, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova, sagradili su žrtvenik ondje na Jordanu, žrtvenik velik da se vidi.

11I čuli su sinovi Izraelovi da se govori: “Gle, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova sagradili su žrtvenik nasuprot zemlji kanaanskoj, na granicama jordanskim, kod prijelaza sinova Izraelovih.”

12I kad su sinovi Izraelovi čuli za to, sva se zajednica sinova Izraelovih sakupila u Šilu da pođu u boj protiv njih.

13Zatim su sinovi Izraelovi poslali sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju Pinhasa, sina svećenika Eleazara,

14i s njim deset knezova, po jednoga kneza za svakog poglavara doma od svakoga plemena Izraelova, a svaki od njih bio je glava doma očinskog među tisućama Izraelovim.

15I došli su k sinovima Rubenovim i k sinovima Gadovim i k polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku te su im prozborili govoreći:

16“Ovako govori sva zajednica GOSPODNJA: ‘Kakav je to prijestup koji ste počinili protiv Boga Izraelova da ste se danas okrenuli od toga da slijedite GOSPODA, tako da ste sebi sagradili žrtvenik kako biste se pobunili protiv GOSPODA?

17Zar nam je premalo nepravde iz Peora, od kojega se nismo očistili do dana današnjega premda je došla pošast na zajednicu GOSPODNJU?

18No zar se vi danas morate okrenuti od toga da slijedite GOSPODA? I zbit će se, pošto se vi danas bunite protiv GOSPODA, da će sutra biti gnjevan na svu zajednicu Izraelovu.

19Štoviše, ako vam je zemlja vašeg posjeda nečista, tada prijeđite u zemlju posjeda GOSPODNJEG, u kojoj prebiva šator GOSPODNJI te uzmite posjed među nama. Ali se nemojte buniti protiv GOSPODA i ne bunite se protiv nas gradeći sebi žrtvenik pored žrtvenika GOSPODA, Boga našega.

20Nije li Akan, sin Zerahov, počinio prijestup u vezi onoga što je prokleto te se gnjev spustio na svu zajednicu Izraelovu? A taj čovjek nije sâm propao u nepravdi svojoj.’ ”

21Tada su odgovorili sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova i rekli poglavarima tisuća Izraelovih:

22“GOSPOD, Bog nad bogovima, GOSPOD, Bog nad bogovima, on zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili prijestup protiv GOSPODA, (nemoj nas danas spašavati)

23tako da smo sebi sagradili žrtvenik da se okrenemo od toga da slijedimo GOSPODA ili da njemu prinosimo žrtve paljenice ili jestive žrtve ili da prinosimo žrtve pomirnice za njega, neka GOSPOD sâm zatraži to!

24I nismo to učinili zbog straha od toga govoreći: U vremenima koja dolaze vaši će sinovi moći reći našima sinovima govoreći: ‘Što vi imate s GOSPODOM, Bogom Izraelovim?

25Jer je GOSPOD postavio Jordan kao granicu između nas i vas, vi sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate udjela s GOSPODOM.’ Tako bi sinovi vaši učinili da se sinovi naši prestanu bojati GOSPODA.

26Stoga smo rekli: ‘Pripremimo se sada da sagradimo žrtvenik, ne za žrtve paljenice niti za žrtve,

27nego da on može biti svjedočanstvo između nas i vas i naših naraštaja poslije nas da ćemo izvršavati službu GOSPODU pred njim našim žrtvama paljenicama i našim žrtvama i našim žrtvama pomirnicama; tako da sinovi vaši u vremenima koja dolaze ne mogu reći našima sinovima: Vi nemate udjela s GOSPODOM.’

28Stoga smo rekli, da će se zbiti: kada bi tako rekli nama ili naraštajima našim u vremenima koja dolaze, da bismo mi mogli ponovo reći: ‘Pogledajte uzorak žrtvenika GOSPODNJEG koji su napravili očevi naši, ne za žrtve paljenice ni za žrtve, nego da on bude svjedočanstvo između nas i vas.’

29Bože sačuvaj, da se pobunimo protiv GOSPODA i da se danas okrenemo od toga da slijedimo GOSPODA, te da gradimo žrtvenik za žrtve paljenice, za jestive žrtve ili za žrtve, pored žrtvenika GOSPODA, Boga našega, koji je pred njegovim Šatorom!”

30I kad su svećenik Pinhas i knezovi zajednice i poglavari tisuća Izraelovih koji su bili s njim čuli riječi koje su im izrekli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i sinovi Manašeovi, to im je ugodilo.

31Tada je Pinhas, sin svećenika Eleazara, rekao sinovima Rubenovim i sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: “Danas smo shvatili da je GOSPOD među nama, zato što niste počinili taj prijestup protiv GOSPODA. Sada ste izbavili sinove Izraelove iz ruke GOSPODNJE.”

32I Pinhas, sin svećenika Eleazara, i knezovi vratili su se od sinova Rubenovih i sinova Gadovih iz zemlje gileadske u zemlju kanaansku k sinovima Izraelovim te su im dojavili riječ.

33I to se svidjelo sinovima Izraelovim te su sinovi Izraelovi blagoslivljali Boga i nisu više namjeravali uzaći protiv njih u boj da unište zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.

34A sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik “Ed” . Jer će on biti svjedočanstvo među nama da je GOSPOD Bog.”