Ezekijel 12 - Bible of King James

Prikaz Judinog sužanjstva

1I došla mi je riječ GOSPODNJA govoreći:

2“Sine čovječji, ti prebivaš usred doma buntovničkog, koji ima oči da vidi, a ne vidi, imaju uši da čuju, a ne čuju; jer su oni dom buntovnički.

3Stoga ti, sine čovječji, pripravi sebi selidbenu poputninu pa se odseli danju njima naoči; i preseli se iz svojega mjesta u drugo mjesto njima naoči. Možda će to promotriti premda su oni dom buntovnički.

4Tada iznesi danju svoj poputninu, njima naoči, kao selidbenu poputninu; a trebaš izaći navečer njima naoči, kao oni što odlaze u sužanjstvo.

5Prokopaj zid njima naoči, pa je kroz njega iznesi.

6Njima naoči uprti je na ramena svoja i iznesi je u sumrak. Lice svoje pokrij da ne vidiš tlo, jer sam te ja postavio kao znak domu Izraelovu.”

7I ja sam učinio tako kako mi je bilo zapovjeđeno: danju sam iznio svoju poputninu, kao poputninu za sužanjstvo, a navečer sam rukom svojom prokopao zid; iznio sam je u sumrak i ponio na ramenima svojim njima naoči.

8A ujutro mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:

9“Sine čovječji, nije li ti dom Izraelov, dom buntovnički, rekao: ‘Što ti to radiš?’

10Reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Ovo breme tiče se kneza u Jeruzalemu i svega doma Izraelova, onih koji su među njima.’

11Reci: ‘Ja sam vam znak: kako sam ja učinio, tako će i njima biti učinjeno; oni će se seliti te ići u sužanjstvo.’

12A knez koji je među njima ponijet će na ramenima svojim u sumrak i otići. Prokopat će zid da iznese kroz njega. Lice će svoje pokriti, tako da on očima svojim ne vidi tlo.

13I razapet ću nad njim mrežu svoju, i uhvatit će se u moju zamku; i odvest ću ga u Babilon, u zemlju kaldejsku, ipak je on neće vidjeti premda će ondje umrijeti.

14I raspršit ću u svaki vjetar sve koji su oko njega da mu pomognu i sve čete njegove, i izvući ću mač za njima.

15I spoznat će da sam ja GOSPOD kad ih raspršim među narode i kad ih razaspem po zemljama.

16Ali ću sačuvati nekoliko ljudi među njima od mača, od gladi i od kuge, da mogu među poganima, kamo odlaze, objavljivati sve svoje gnjusobe. I spoznat će da sam ja GOSPOD.”

17Nadalje mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:

18“Sine čovječji, jedi kruh svoj tresući se, i pij vodu svoju u drhtanju i zabrinutosti.

19I reci narodu te zemlje: ‘Ovako govori Gospodin BOG o stanovnicima Jeruzalema i o zemlji Izraelovoj: Jest će kruh svoj zabrinuto, i piti vodu svoju sa zaprepaštenjem, da bi im zemlja opustjela od svega što je u njoj zbog nasilja svih onih koji u njoj žive.

20I gradovi koji su nastanjeni bit će opustošeni, i zemlja će biti pusta. I spoznat ćete da sam ja GOSPOD.’ ”

21I došla mi je riječ GOSPODNJA govoreći:

22“Sine čovječji, kakva je to izreka koju vi imate u zemlji Izraelovoj govoreći: ‘Dani su se odužili i svako viđenje propada’?

23Stoga im reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Učinit ću da ta izreka nestane, i neće je više primjenjivati kao izreku u Izraelu.’ Nego im reci: ‘Dani su se približili i ostvarenje svakoga viđenja.

24Jer neće više biti nijednoga ispraznog viđenja ni laskavog proricanja usred doma Izraelova.

25Jer ja sam GOSPOD, govorit ću, a riječ što je budem govorio, ispunit će se, neće se više odgađati. Jer za vaših dana, dome buntovnički, reći ću riječ i izvršiti je’, govori Gospodin BOG.”

26Ponovo mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:

27“Sine čovječji, evo oni što su od doma Izraelova govore: ‘Viđenje što ga je ovaj vidio je za mnogo dana koji dolaze, i on prorokuje o vremenima koja su daleko.’

28Stoga im reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Nijedna od mojih riječi neće se više odgađati, nego će se riječ što sam je izgovorio izvršiti’, govori Gospodin BOG.”