Jeremija 25 - Bible of King James

Sedamdeset godina sužanjstva

1Riječ koja je došla Jeremiji u vezi svega naroda Judina, četvrte godine Jehojakima, sina Jošije, kralja Judina, što je bila prva godina Nabukodonosora, kralja babilonskoga,

2koju je prorok Jeremija izrekao svemu narodu Judinu i svim stanovnicima Jeruzalema govoreći:

3Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja Judina, pa sve do dana današnjega, što je dvadeset i tri godine dolazila mi je riječ GOSPODNJA i ja sam vam govorio, rano ustajući i govoreći, ali vi niste slušali.

4I GOSPOD je slao k vama sve svoje sluge proroke, rano ih dižući i šaljući ih, ali vi niste slušali i niste priklanjali uho svoje da biste čuli.

5Govorili su: “Odvratite se sada svaki od svoga zloga puta i od zla svojih djela te živite u zemlji što ju je GOSPOD dao vama i očevima vašim uvijek i zauvijek.

6I ne idite za drugim bogovima da im služite i da im iskazujete štovanje; i ne izazivajte me na srdžbu djelima ruku svojih, i neću vam nauditi.’

7Ipak me niste poslušali”, govori GOSPOD, “da biste me izazivali na srdžbu djelima ruku svojih na svoju štetu.”

8Stoga ovako govori GOSPOD nad vojskama: “Zato što niste poslušali moje riječi,

9evo, ja ću poslati i odvesti sve obitelji sa sjevera”, govori GOSPOD, “i slugu svoga Nabukodonosora, kralja babilonskoga, i dovest ću ih na ovu zemlju i na stanovnike njezine i na sve ove narode unaokolo; i potpuno ću ih uništiti i učinit ću ih zaprepaštenjem i zviždukom i trajnom pustoši.

10Štoviše maknut ću od njih glas razdraganosti i glas veselja, glas mladenca i glas mladenke, zvuk mlinskih kamenova i svjetlost svijeća.

11I sva ova zemlja bit će pustoš i zaprepaštenje, a ovi narodi služit će kralju babilonskom sedamdeset godina.

12I dogodit će se, kad se navrši sedamdeset godina, da ću kazniti kralja babilonskoga i narod onaj”, govori GOSPOD, “za nepravdu njihovu, i zemlju kaldejsku te ću je ja učiniti trajnom pustoši.

13I svalit ću na tu zemlju sve svoje riječi što sam ih protiv nje izustio, baš sve što je zapisano u ovoj knjizi, ono što je Jeremija prorokovao protiv svih naroda.

14Jer će se i narodi i veliki kraljevi sami posluživati od njih; i ja ću im uzvratiti po njihovim djelima i po djelima ruku njihovih.”

Čaša gnjeva GOSPODNJEGA

15Jer ovako mi govori GOSPOD, Bog Izraelov: “Uzmi čašu vina ovoga bijesa iz moje ruke i sve narode kojima te ja pošaljem napoji njime.

16I oni će piti i posrtati i poludjeti zbog mača što ću ga ja poslati među njih.”

17Tada sam ja uzeo čašu iz ruke GOSPODNJE i napojio sam sve narode kojima me je GOSPOD bio poslao:

18To jest, Jeruzalem i gradove Judine, te kraljeve njegove i knezove njegove, da ih učinim pustošju, zaprepaštenjem, zviždukom i prokletstvom, kao što su dan danas;

19faraona, kralja egipatskoga, i sluge njegove te knezove njegove i sav narod njegov;

20i sav onaj miješani narod, i sve kraljeve iz zemlje Uz, i sve kraljeve iz zemlje filistejske, i Aškelon i Azzu i Ekron i ostatak Ašdoda;

21Edom, i Moab, i sinove Amonove;

22i sve kraljeve tirske, i sve kraljeve sidonske, i kraljeve otoka koji su iza mora;

23i Dedan, i Temu, i Buz, i sve one što su u najudaljenijim krajevima;

24i sve kraljeve iz Arabije, i sve kraljeve miješanoga naroda koji žive u pustinji;

25i sve kraljeve iz Zimrija, i sve kraljeve iz Elama, i sve kraljeve Medijaca;

26i sve kraljeve sjevera, što su blizu i daleko, jednoga za drugim, i sva kraljevstva svijeta koja su na licu zemlje. A kralj iz Šešaka pit će nakon njih.

27Stoga im trebaš reći: Ovako govori GOSPOD nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Pijte i napijte se i bljujte, i padnite i više se ne dižite, zbog mača što ću ga ja poslati među vas.’

28I dogodit će se, ako odbiju uzeti čašu iz tvoje ruke da piju, da im tada trebaš reći: ‘Ovako govori GOSPOD nad vojskama: Zasigurno ćete piti!

29Jer, evo, ja počinjem svaljivati zlo na grad koji se zove mojim imenom, a vi, zar ćete ostati potpuno nekažnjeni? Nećete ostati nekažnjeni, jer ću ja dozvati mač na sve stanovnike zemaljske”, govori GOSPOD nad vojskama.

30“Stoga ti prorokuj protiv njih sve ove riječi i reci im: ‘GOSPOD će zarikati s visine i glasom svojim zaoriti iz svetoga obitavališta svoga. Moćno će zarikati nad obitavalištem svojim, ispustit će krik kao oni što gaze grožđe, protiv svih stanovnika zemaljskih.

31Buka će doprijeti čak i do nakraj zemlje, jer GOSPOD ima spor s narodima; on će se parničiti sa svakim tijelom; one koji su opaki maču će predati’, govori GOSPOD.”

32Ovako govori GOSPOD nad vojskama: “Evo, zlo će ići od naroda do naroda i veliki vihor dići će se s krajeva zemaljskih.

33I u onaj dan bit će pobijenih od GOSPODA od jednoga kraja zemlje sve do drugoga kraja zemlje. Neće biti oplakani ni sakupljeni ni pokopani; bit će gnoj na zemlji.

34Jaučite, pastiri, i vičite! I valjajte se u pepelu, vi predvodnici stada! Jer su se navršili dani klanja vašega i raspršenja vašega, i past ćete kao posuda dragocjena.

35I pastiri više neće imati puta da pobjegnu, ni predvodnici stada da umaknu.

36Glas vapaja pastirā i jauk predvodnikā stada, čut će se, jer je GOSPOD opustošio pašu njihovu.

37I mirna obitavališta bit će poharana zbog žestine srdžbe GOSPODNJE.

38Napustio je zaklon svoj kao lav; jer je zemlja njihova opustošena zbog žestine tlačitelja i zbog žestine srdžbe njegove.”