1Riječ GOSPODNJA koja je došla Jeremiji u svezi gladi.
2“Juda tuguje i njegova gradska vrata sahnu, pocrnili su do zemlje; i diže se vapaj Jeruzalema.
3A plemići njihovi poslali su svoje malene po vodu; došli su do nakapnica, ali vode nisu našli. Vratili se s praznim posudama svojim; bili su posramljeni i postiđeni, i pokrili su glave svoje.
4Zato što je tlo ispucalo, jer nije bilo kiše u zemlji, poljodjelci su se posramili, pokrili su glave svoje.
5Da, i košuta se mladi u polju, i napušta mlado zato što trave nema.
6I divlji magarci stoje na uzvisinama njušeći vjetar poput zmajeva; oči im slabe zato što trave nema.”
7GOSPODE, premda nepravda naša protiv nas svjedoči, učini nešto radi imena svojega! Jer je mnogo odmetništva našega, protiv tebe smo sagriješili.
8Nado Izraelova, spasitelju njegov u vrijeme nevolje, zašto si kao tuđinac u zemlji ovoj i kao putnik koji svraća da bi prenoćio?
9Zašto si ti kao čovjek preneražen, kao junak koji ne može spasiti? Ipak ti si, GOSPODE, usred nas, i mi se zovemo imenom tvojim; nemoj nas ostaviti!
10Ovako govori GOSPOD narodu ovome: “Oni tako vole lutati, noge svoje nisu suspregnuli; stoga ih GOSPOD ne prihvaća. Sad će se sjetiti nepravde njihove i pohodit će grijehe njihove.”
11Nato mi je GOSPOD rekao: “Ne moli za narod ovaj, za dobro njihovo.
12Kada poste, ja neću čuti vapaj njihov; i kad budu prinosili žrtvu paljenicu i prinosnicu, ja ih neću prihvatiti, nego ću ih ja mačem i glađu i kugom zatirati.”
Lažljivi proroci13Tada sam rekao: “Ah, Gospodine BOŽE! Evo, proroci im govore: ‘Nećete vidjeti mača niti gladi neće biti, nego ću vam dati siguran mir na ovome mjestu.’ ”
14Nato mi je GOSPOD rekao: “Tî proroci laž prorokuju u ime moje; nisam ih ja poslao niti sam im zapovjedio niti sam im govorio. Oni vam prorokuju lažno viđenje i vračanje i ništavnosti i prijevaru srca svojega.
15Stoga ovako govori GOSPOD glede proroka koji prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao, a ipak govore: ‘Mača i gladi neće biti u ovoj zemlji’. Od mača i gladi tî će proroci biti zatrti.
16A narod kojemu oni prorokuju bit će razbacan po ulicama Jeruzalema zbog gladi i mača, i neće biti nikoga da ih pokopa, njih, žene njihove, i sinove njihove i kćeri njihove. Jer ću ja na njih izliti opakost njihovu.
17Stoga im ti reci riječ ovu: ‘Neka oči moje liju suze danju i noću, i neka ne prestanu; jer je djevica, kći naroda mojega, slomljena velikim slomom, jako teškim udarcem.
18Ako izađem u polje, kad evo, pogubljenih mačem! A ako uđem u grad, kad evo, bolesnih od gladi! Da, i prorok i svećenik odlaze u zemlju koju ne poznaju.’ ”
19Jesi li potpuno odbacio Judu? Zar je duši tvojoj Sion omrznuo? Zašto si nas udario te nema ozdravljenja za nas? Čekali smo mir, a dobra nema, i vrijeme ozdravljenja, a evo nevolje!
20Prepoznajemo, GOSPODE, opakost svoju i nepravdu očeva svojih; jer smo protiv tebe sagriješili.
21Nemoj nas zamrziti, radi imena svojega; nemoj osramotiti prijestolje slave svoje. Sjeti se, nemoj raskinuti savez svoj s nama.
22Ima li među ispraznostima poganskim netko koji može kišu dati? Ili mogu li nebesa pljusak dati? Nisi li ti taj, GOSPODE, Bože naš? Stoga čekamo na tebe, jer ti sve to činiš.
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
