1Nato je Elifaz Temanac odgovorio i rekao:
2“Zar da se mudrac ispraznim znanjem izražava i vjetrom istočnim trbuh si puni?
3Zar da se raspravlja govorom nekorisnim? Ili besjedama kojima ništa dobro učiniti ne može ?
4Da, ti odbacuješ strah i sprječavaš molitvu pred Bogom.
5Jer usta tvoja izražavaju nepravdu tvoju, i ti razabireš jezik lukavaca.
6Vlastita te usta osuđuju, a ne ja: da, usta tvoja protiv tebe svjedoče.
7Zar si ti prvi čovjek koji se rodio? Ili si prije brdā načinjen?
8Zar si tajnu Božju čuo? Zar si mudrost za sebe zadržao?
9Što ti znaš, a da mi ne znamo? Što ti razumiješ, a da to nije u nama?
10Kod nas ima i sijedih i vremešnih ljudi, puno starijih od oca tvoga.
11Zar su ti utjehe Božje premalene? Zar ima nešto što je tajna kod tebe?
12Zašto te je srce tvoje odvuklo? I što očima svojim žmirkaš,
13da protiv Boga duh svoj okrećeš, te da takve riječi izlaze iz usta tvojih?
14Što je čovjek da bi trebao biti čist? Zar onaj koji je od žene rođen treba biti pravedan?
15Gle, u svete svoje on se ne pouzdaje, da, ni nebesa nisu čista u očima njegovim.
16Koliko li je više gnjusan i prljav čovjek koji nepravdu pije kao vodu?
17Pokazat ću ti, poslušaj me, i ono što sam vidio, objavit ću ti,
18ono što su mudracima rekli očevi njihovi i ono što nisu sakrili.
19Samo je njima zemlja bila predana i ni jedan tuđinac nije prošao među njima.
20Opaki se muči u sve dane svoje, a broj godina sakriven je tlačitelju.
21Zastrašujući zvuk mu je u ušima, dok napreduje, zatornik će se na njega svaliti.
22Ne vjeruje da će se vratiti iz tame i mač čeka na njega.
23On luta unaokolo za kruhom, govoreći: “Gdje je?” Zna da se dan tame brzo bliži.
24Nevolja i patnja plaše ga, navaljuju na njega kao kralj spreman za boj.
25Jer protiv Boga ruku svoju pruža, nadjačava se sa Svesilnim.
26Na njega srlja, i to vratom svojim, debelim izbočinama štita svoga.
27Zato što je lice svoje pokrio salom svojim, i čini da su naslage sala na slabinama njegovim.
28Prebiva u pustim gradovima, i u kućama u kojima nitko ne stanuje, koje su spremne da postanu ruševine.
29Neće biti bogat, niti će mu imetak ostati, niti mu se neće izvrsnost na zemlji širiti.
30Neće se tami izmaknuti, plamen će mladice njegove osušiti, i dah usta njegovih odnijet će ga.
31Neka se onaj koji je prevaren ne pouzdaje u ispraznost, jer će mu ispraznost biti naplata.
32Dovršit će se prije svog vremena, i grane mu se neće zazelenjeti.
33Srest će svoj nezreo grozd kao trs, i cvijet svoj odbacit će kao maslina.
34Jer će opustiti zajednica licemjera, i oganj će proždrijeti šatore podmitljivca.
35Oni začinju opačinu, i rađaju ispraznost, i utroba njihova sprema prijevaru.”
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
