2. Ljetopisa 34 - Bible of King James

Jošija kraljuje u Judi

1Jošija je bio osam godina star kad je počeo kraljevati i kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu.

2I on je činio ono što je bilo ispravno u očima GOSPODNJIM i hodio putevima svoga oca Davida te nije skretao ni desno ni lijevo.

3Jer osme godine svojega kraljevanja, dok je on još bio mlad, počeo je tražiti Boga Davida, oca svojega; a dvanaeste godine počeo je čistiti Judu i Jeruzalem od uzvišica i gajeva i izrezbarenih likova i lijevanih kipova.

4I porušili su žrtvenike Baalima u njegovoj nazočnosti; a kipove koji su bili visoko gore iznad njih, on je sasjekao. Zatim je i gajeve i izrezbarene likove i lijevane kipove razbio te ih smrvio i prosuo po grobovima onih koji su im žrtvovali.

5Zatim je spalio kosti svećenikâ na njihovim žrtvenicima pa je očistio Judu i Jeruzalem.

6I tako je učinio i po gradovima Manašeovim i Efrajimovim i Šimunovim, te sve do Naftalija, koristeći njihove pijuke unaokolo,

7i kad je porušio žrtvenike i gajeve, te smrvio u prah izrezbarene likove, i isjekao sve idole po svoj zemlji Izraelovoj, vratio se u Jeruzalem.

Pronađena Knjiga Zakona

8A osamnaeste godine svoga kraljevanja, kad je očistio zemlju i dom, poslao je Šafana, sina Azalijina, i Maaseju, gradskog upravitelja, i Joaha, sina Joahazova, zapisničara, da poprave Dom GOSPODA, Boga njegova.

9I kad su oni došli k velikom svećeniku Hilkiji, predali su novac koji je bio donesen u Dom Božji, što su ga skupili Leviti koji su čuvali vrata, iz ruke Manašea i Efrajima i od svega ostatka Izraelova i od sveg Jude i Benjamina. Zatim su se vratili u Jeruzalem.

10I odložili su ga na ruke radnika koji su bili nadglednici nad Domom GOSPODNJIM, a oni su ga dali radnicima koji su radili u Domu GOSPODNJEM, da obnove i poprave Dom.

11Čak su ga dali i majstorima i graditeljima da kupe klesani kamen i drvo za spojnice, te za pod kuća koje su kraljevi Judini uništili.

12I ti ljudi su vjerno obavljali posao. A njihovi nadglednici bili su Jahat i Obadija, Leviti od sinova Merarijevih, te Zaharija i Mešulam, od sinova Kohatovaca, da sve to ide, i ostali Leviti, svi koji su bili vješti s glazbalima.

13Isto tako oni su bili i nad nosačima, a bili su i nadglednici svima koji su obavljali posao u bilo kojoj službi; a od Levita bilo je pisara i službenika i vratara.

14I kad su iznosili novac koji je bio donesen u Dom GOSPODNJI, svećenik Hilkija našao je Knjigu Zakona GOSPODNJEGA, predanog po Mojsiju.

15Tada je Hilkija progovorio i rekao pisaru Šafanu: “Našao sam Knjigu Zakona u Domu GOSPODNJEM.” Zatim je Hilkija predao knjigu Šafanu.

16A Šafan je knjigu odnio kralju, te je kralju prenio riječ, govoreći: “Sve što je bilo povjereno slugama tvojim, oni to i rade.

17I sakupili su novce što su se našli u Domu GOSPODNJEM i predali ih u ruke nadglednika i u ruke radnika.”

18Tada je pisar Šafan rekao kralju govoreći: “Svećenik Hilkija dao mi je jednu knjigu.” I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.

19I dogodilo se, kad je kralj čuo riječi Zakona, da je razderao svoju odjeću.

20Nato je kralj zapovjedio Hilkiji i Ahikamu, sinu Šafanovu, i Abdonu, sinu Mikinu, i pisaru Šafanu i Asaji, slugi kraljevom, govoreći:

21“Idite, zatražite savjet od GOSPODA za mene i za one koji su ostali u Izraelu i Judi u svezi riječi ove knjige što je nađena; jer je velik gnjev GOSPODNJI koji se na nas izlio zato što očevi naši nisu držali riječ GOSPODNJU, da izvršavaju sve što je zapisano u ovoj knjizi.”

22Zatim su Hilkija i oni koje je kralj odredio otišli k proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvata, sina Hasrina, čuvara odjeće (a ona je živjela u Jeruzalemu, u učilištu) te su s njom razgovarali o tome.

23A ona im je odgovorila: “Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni:

24Ovako govori GOSPOD: Evo, svalit ću zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove, i to sva prokletstva što su zapisana u knjizi koju su pročitali pred kraljem Judinim.

25Zato što su me napustili i palili kâd drugim bogovima da bi me izazvali na srdžbu svim djelima ruku svojih, stoga će se moj gnjev izliti na ovo mjesto i neće se ugasiti.

26A kralju Judinu, koji vas je poslao da zatražite savjet od GOSPODA, njemu recite ovako: ‘Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov, u svezi riječi koje si čuo,

27zato što ti je srce omekšalo i zato što si se ponizio pred Bogom kad si čuo njegove riječi protiv ovoga mjesta i protiv stanovnika njegovih, i ponizio si se preda mnom i razderao svoju odjeću te zaplakao preda mnom; zato sam te ja i uslišao, govori GOSPOD.

28Evo, pridružit ću te očevima tvojim i ti ćeš se u miru pridružiti grobu svome, niti ćeš očima svojim gledati sve zlo koje ću ja svaliti na ovo mjesto i na stanovnike njegove.’ ” Tako su oni tu riječ odnijeli kralju.

29Nato je kralj poslao glasnike da se sakupe sve starješine Jude i Jeruzalema.

30I uzašao je kralj u Dom GOSPODNJI, i svi ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema, i svećenici i Leviti i sav narod, i veliko i malo. Zatim im je on na uši pročitao sve riječi Knjige saveza što je bila nađena u Domu GOSPODNJEM.

31Tada je kralj stao na svoje mjesto i sklopio savez pred GOSPODOM da će hoditi za GOSPODOM i držati zapovijedi njegove i svjedočanstva njegova i odredbe njegove svim srcem svojim i svom dušom svojom, da izvrši riječi ovoga saveza što su zapisane u ovoj knjizi.

32I učinio je da svi koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminu pristupe k tome. I stanovnici Jeruzalema činili su u skladu sa Božjim savezom, Boga očeva svojih.

33A Jošija je uklonio sve gnjusobe iz svih zemalja što su pripadale sinovima Izraelovim te je naveo sve koji su se nalazili u Izraelu da služe, i to da služe GOSPODU, Bogu svome. I u sve dane svoje nisu odstupili od toga da slijede GOSPODA, Boga očeva svojih.