1Dah mi se iskvario, dani se moji gase, grobovi su već spremni za mene.
2Zar nema podrugljivaca uz mene? I zar da oko moje podnosi njihovo izazivanje?
3Postavi se sada, osiguraj me kod tebe; tko je taj koji će sa mnom rukama udarati?
4Jer si ti srca njihova sakrio od razuma; stoga ih nećeš uzvisivati.
5Onaj koji govori laskavo prijateljima svojim, njegovim sinovima čak će se i oči ugasiti.
6Također me je učinio uzrečicom narodima, a prije sam bio kao udaraljke.
7Od tuge mi se i oko zamutilo, i svi su moji udovi poput sjene.
8Prenerazit će se zbog toga čestiti, a nedužni će se podići protiv licemjera.
9Isto tako će i pravednik zadržati svoj put, i onaj koji je čistih ruku bit će jači i jači.
10No svi vi, vratite se i idite sada, jer ne mogu naći nijednoga mudroga među vama!
11Dani su moji prošli, ciljevi su se moji izjalovili, čak i namisli srca moga.
12Promijenili su noć u dan; skraćeno je svjetlo zbog tame.
13Ako li čekam, grob je moj dom; prostirem postelju svoju u tami.
14Rekao sam truleži: ‘Ti si moj otac!’; a crvu: ‘Ti si majka moja i sestra moja!’
15I gdje mi je sada nada? A nadu moju, tko će vidjeti?
16Sići će do zapornica jame, kad je zajednički spokoj naš u prahu.”
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
