1Spomeni se, GOSPODE, što nas je snašlo, promotri i pogledaj sramotu našu!
2Baština naša okrenula se tuđincima, domovi naši strancima.
3Siročad smo i bez oca smo, majke su nam kao udovice.
4Za novac smo vodu svoju pili, drvo nam se naše prodaje.
5Šije naše su pod progonstvom, radimo, i ni počinka nemamo.
6Pružili smo ruke k Egipćanima i k Asircima da se kruha nasitimo.
7Očevi su naši sagriješili i više ih nema, a mi nosimo nepravde njihove.
8Sluge nad nama vladaju; nikoga nema da nas izbavi iz ruku njihovih.
9Kruh svoj dobivamo u pogibelji za život svoj zbog mača pustinjskog.
10Koža nam je potamnjela kao pećnica, zbog strašne gladi.
11Silovali su žene na Sionu i djevojke u gradovima Judinim.
12Svojim su rukama vješali knezove; lica starješina nisu poštivali.
13Mladiće su uzimali da melju, i djeca su padala pod drvima.
14Starješine su s gradskih vrata nestale, mladići više ne izvode glazbu svoju.
15Radost srca naših je nestala, ples naš se pretvorio u žalovanje.
16Pao je vijenac s glave naše, jao nama što smo sagriješili!
17Zbog toga je srce naše klonulo, zbog ovoga su nam oči zamućene:
18zbog gore sionske koja je opustjela, lisice po njoj hodaju.
19Ti, GOSPODE, ostaješ zauvijek, prijestolje tvoje od naraštaja do naraštaja.
20Zašto da nas zaboraviš zauvijek, i da nas napustiš za tako dugo vremena?
21Vrati nas k sebi, GOSPODE, i mi ćemo se vratiti; obnovi dane naše kao nekada.
22Ali si nas ti potpuno odbacio; ti si jako gnjevan na nas.
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
