Postanak 44 - Bible of King James

Josip iskušava svoju braću

1Zatim je zapovjedio upravitelju svoje kuće, govoreći: “Napuni vreće ovih ljudi hranom koliko god puno mogu nositi, i svakom stavi njegov novac odozgo u vreću njegovu.

2A moj pehar, srebrni pehar, položi odozgo u vreću najmlađeg i njegov novac za žito. I on je postupio prema riječi koju je Josip izrekao.

3Čim je osvanulo jutro, otpremili su ljude, njih i njihove magarce.

4Kad su izašli iz grada, nisu još bili daleko, Josip je rekao svome upravitelju: “Ustani! Pođi za ljudima, pa kad ih sustigneš, reci im: ‘Zašto ste uzvratili zlim za dobro?

5Nije li to pehar iz kojega gospodar moj pije i pomoću kojega doista proriče? Počinili ste zlo radeći tako!’ ”

6Onda ih je sustigao te im rekao te iste riječi.

7A oni su mu odgovorili: “Zašto gospodar moj govori ove riječi? Bože sačuvaj da sluge tvoje počine takvo nešto.

8Evo, novac koji smo našli odozgo u vrećama svojim donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske; kako bismo onda ukrali srebro ili zlato iz kuće gospodara tvoga?

9Onaj u koga se od slugu tvojih to pronađe, neka se taj pogubi, a mi ćemo biti robovi svom gospodaru.”

10A on je odgovorio: “I neka to bude prema vašim riječima; onaj u koga se to pronađe bit će moj sluga, a vi ćete biti nedužni.”

11Zatim su brzo spustili na zemlju svaki svoju vreću, pa je svaki otvorio svoju vreću.

12A on je pretraživao: počeo je kod najstarijeg i završio kod najmlađeg; tako je pehar nađen u Benjaminovoj vreći.

13Tada su razderali odjeću svoju i natovarili svaki svoga magarca, pa se vratili u grad.

14Tako su Juda i braća njegova ušli u Josipovu kuću, jer je on još bio ondje, i bacili se pred njim na zemlju.

15Onda ih je Josip upitao: “Kakvo je to djelo što ste počinili? Niste li znali da takav čovjek kao što sam ja zaista može proricati?”

16Nato je Juda odgovorio: “Što bismo rekli gospodaru svome? Što ćemo reći? Ili, kako se opravdati? Bog je otkrio nepravdu slugu tvojih; evo, i mi smo sluge gospodaru svome, i mi i onaj u koga se našao pehar.”

17A on je rekao: “Bože sačuvaj da tako postupim; onaj u čijim je rukama nađen pehar, on će postati moj sluga; a što se vas tiče, idite u miru k ocu svome!”

18Tada mu se Juda približio i rekao: “O, gospodaru moj! Molim te, dopusti svom slugi izgovoriti riječ ušima gospodara svoga, i neka se srdžba tvoja ne raspali na slugu tvoga; jer ti si jednak faraonu.

19Moj je gospodar pitao sluge svoje govoreći: ‘Imate li oca ili brata?’

20A mi smo odgovorili gospodaru svome: ‘Imamo oca, starca i dijete, sina njegove staračke dobi, mladića; a njegov je brat umro i samo je on ostao od majke svoje, pa ga njegov otac voli.’

21Zatim si ti rekao slugama svojim: ‘Dovedite ga dolje k meni da ga moje oči mogu vidjeti.’

22Nato smo mi odgovorili gospodaru svome: “Dječak ne može ostaviti oca svoga, jer ako ostavi svog oca, njegov će otac umrijeti.”

23Tada si rekao slugama svojim: ‘Ako vaš najmlađi brat ne dođe s vama dolje, nećete više vidjeti moje lice.’

24I dogodilo se, kad smo uzašli tvome slugi, ocu mome, ispričali smo mu riječi gospodara moga.

25Zatim je naš otac rekao: ‘Idite ponovo, kupite nam malo hrane!’

26A mi smo odgovorili: ‘Ne možemo ići dolje; ako naš najmlađi brat bude s nama onda ćemo ići dolje, jer nećemo vidjeti lice onoga čovjeka ako nije s nama naš najmlađi brat.’

27Onda nam je tvoj sluga, otac naš, rekao: ‘Znate da mi je žena moja rodila dva sina;

28a jedan je od mene otišao, te sam rekao: zasigurno je raskomadan! I otada ga nisam vidio;

29pa ako i ovoga od mene odvedete te ga snađe zlo, moje ćete sijede vlasi s tugom spustiti u grob.’

30Stoga kad dođem sada k tvome slugi, ocu svome, a dječak ne bude s nama, budući da je njegov život povezan sa životom dječaka,

31dogodit će se, kad opazi da nema dječaka s nama, on će umrijeti; tako će sluge tvoje spustiti s tugom sijede vlasi tvoga sluge, oca našega, u grob.

32Jer sluga je tvoj postao jamac ocu svome za dječaka govoreći: ‘Ako ti ga ne dovedem, tada ću nositi krivicu svome ocu zauvijek.

33Stoga te sada molim, neka tvoj sluga umjesto dječaka ostane sluga gospodaru mome, a dječak neka uzađe s braćom svojom.

34Jer kako ću uzaći k svome ocu, a dječaka neće biti sa mnom, da možda ne gledam zlo što bi snašlo oca moga?”

Blog
About Us
Message
Site Map

Who We AreWhat We EelieveWhat We Do

Terms of UsePrivacy Notice

2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.

Home
Gospel
Question
Blog
Help