Djela apostolska 17 - Bible of King James

Pavao u Solunu

1A kad su prošli kroz Amfipol i Apoloniju, stigli su u Solun gdje je bila židovska sinagoga.

2I Pavao je po svom običaju ušao k njima te je tri Šabata raspravljao s njima iz Pisama,

3tumačeći i izlažući kako je trebalo da Krist trpi i uskrsne od mrtvih i da je taj Isus kojega vam ja propovijedam, Krist.

4A neki od njih su povjerovali te se pridružili Pavlu i Sili; isto tako i veliko mnoštvo pobožnih Grka, i nemalo uglednih žena.

5Ali Židovi koji nisu vjerovali, potaknuti zavišću, pokupili su neke prostake, pokvarene ljude te su sakupili mnoštvo i uzbudili cijeli grad pa napali na Jasonovu kuću i zatražili da ih se izvede pred narod.

6A kako ih nisu našli, odvukli su Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: “Ovi koji su preokrenuli sav svijet došli su i ovamo!

7Njih je Jason primio! I svi oni rade protiv cezarovih ukaza govoreći da ima drugi kralj, neki Isus.”

8Tako su uzbunili narod i gradske glavare kad su to čuli.

9A pošto su uzeli jamčevinu od Jasona i ostalih, pustili su ih.

Pavao u Bereji

10A braća su odmah noću poslala Pavla i Silu u Bereju. Oni su, kad su stigli, otišli u židovsku sinagogu.

11Ovi su bili plemenitiji od onih u Solunu, u tome što su primili riječ Božju sa svom spremnošću uma, te su svakodnevno istraživali Pisma je li je tome tako.

12Stoga su mnogi od njih povjerovali, kao i nemali broj uglednih grčkih žena i muškaraca.

13Ali kad su Židovi iz Soluna doznali da Pavao u Bereji propovijeda riječ Božju, došli su i ondje uzbuniti narod.

14A braća su tada odmah poslala Pavla odande, kao da ide prema moru. A Sila i Timotej su i dalje ostali tamo.

15A oni koji su pratili Pavla doveli su ga do Atene pa su, pošto su primili zapovijed za Silu i Timoteja da što brže dođu k njemu, otišli.

Pavao u Ateni

16I dok ih je Pavao čekao u Ateni, u njemu se uzbunio duh kad je promatrao grad koji je potpuno predan idolopoklonstvu.

17Stoga je raspravljao u sinagogi sa Židovima i pobožnicima, a na trgu svakodnevno s onima koje bi susreo.

18Tada su se neki od epikurejskih i stoičkih filozofa sukobili s njim. I jedni su govorili: “Što bi ovaj brbljavac htio reći?” A drugi: “Čini se da je navjestitelj tuđih bogova.” Jer im je propovijedao Isusa i uskrsnuće.

19Onda su ga uzeli i odveli na Areopag govoreći: “Možemo li znati kakav je to novi nauk o kojem govoriš?

20Jer nam puniš uši nečim čudnim. Zato bismo željeli znati što to znači.”

21(Jer svi Atenjani i doseljeni tuđinci ni na što drugo ne troše svoje vrijeme nego da govore ili slušaju nešto novo.)

22Tada je Pavao stao usred Marsovog brda i rekao: “Ljudi, Atenjani! Vidim da ste u svemu previše praznovjerni.

23Jer kad sam prolazio i promatrao vaše svetinje, našao sam i žrtvenik sa ovim natpisom: ʻNEPOZNATOM BOGUʼ. Koga, dakle, vi neupućeni štujete, toga vam ja navješćujem.

24Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on, pošto je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima,

25niti mu se iskazuje štovanje ljudskim rukama, kao da bi nešto trebao, on pošto svima daje život i dah i sve ostalo.

26I od jedne je krvi stvorio svaki ljudski narod zato da prebiva po svem licu zemlje te je unaprijed predodredio određena vremena i granice njihova prebivanja,

27da bi tražili Gospodina, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednog od nas.

28Jer u njemu živimo, i mičemo se i jesmo; kako su to rekli i neki vaši pjesnici: ʻJer smo i rod njegov.ʼ

29Budući da smo rod Božji, ne trebamo smatrati da je Božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, izrezbareno umijećem i ljudskom vještinom.

30I na vremena neupućenosti Bog je zažmirio, ali sada zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju,

31jer je odredio dan u kojem će pravedno suditi cijelom svijetu preko čovjeka kojega je odredio za to, i svim je ljudima pružio sigurnost tako da ga je uskrsnuo od mrtvih.”

32A kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, jedni su se rugali, a drugi govorili: “O tomu ćemo te slušati drugi put.”

33Tako je Pavao otišao od njih.

34A neki su pristali uz njega i povjerovali; među njima i Dionizije Areopagit, i žena imenom Damara i drugi s njima.