2. Ljetopisa 30 - Bible of King James

Svetkovina Pashe

1Zatim je Ezekija poručio svemu Izraelu i Judi te je također napisao i pisma za Efrajima i Manašea da trebaju doći u Dom GOSPODNJI u Jeruzalem svetkovati Pashu GOSPODU, Bogu Izraelovu.

2Jer su se kralj i knezovi i sva zajednica posavjetovali u Jeruzalemu da svetkuju Pashu drugoga mjeseca.

3Jer u ono vrijeme nisu je mogli svetkovati zato što nije bilo dovoljno svećenika koji su se posvetili niti se narod sakupio u Jeruzalemu.

4I to je bilo drago kralju i svoj zajednici.

5Tako su donijeli proglas da se objavi po svemu Izraelu, od Beeršebe sve do Dana, da trebaju doći u Jeruzalem svetkovati Pashu GOSPODU, Bogu Izraelovu, jer to nisu činili već duže vrijeme na način kako je to bilo propisano.

6Tako su dostavljači otišli s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi, u skladu s kraljevom zapovijedi, govoreći: “Sinovi Izraelovi, vratite se GOSPODU, Bogu Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu, i on će se vratiti k ostatku vas koji ste umakli iz ruku kraljeva asirskih.

7A vi ne budite kao očevi vaši i braća vaša, koji su prestupali protiv GOSPODA, Boga očeva svojih, koji ih je stoga predao pustoši, kao što i sami vidite.

8Sada ne budite tvrdokorni kao što su bili očevi vaši, nego se pokorite GOSPODU te dođite u Svetište njegovo, koje je on posvetio zauvijek, i služite GOSPODU, Bogu svome da bi se od vas odvratila žestina gnjeva njegova.

9Jer ako se vi vratite GOSPODU, vaša braća i sinovi vaši naći će samilost pred onima koji ih vode u sužanjstvo tako da će se vratiti u ovu zemlju; jer je GOSPOD, Bog vaš, milostiv i milosrdan, i neće okrenuti lice svoje od vas ako se vratite k njemu.”

10Tako su dostavljači prolazili od grada do grada po zemlji Efrajimovoj i Manašeovoj sve do Zebuluna, ali su im se podsmjehivali i izrugivali ih.

11Unatoč tome neki su se iz Ašera i Manašea i Zebuluna ponizili te došli u Jeruzalem.

12Također je i u Judi bila ruka Božja da im podari jedno srce da izvrše zapovijed kralja i knezova, po riječi GOSPODNJOJ.

13I sakupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda, da svetkuju Svetkovinu beskvasnih kruhova drugoga mjeseca, jako velika zajednica.

14Tada su ustali i maknuli žrtvenike koji su bili u Jeruzalemu, a maknuli su i sve kadione žrtvenike te ih pobacali u potok Kidron.

15Zatim su zaklali Pashu, četrnaestoga dana drugoga mjeseca. A svećenici i Leviti su se posramili te su se posvetili i donijeli žrtve paljenice u Dom GOSPODNJI.

16I stali su na svoje mjesto po svom običaju, prema Zakonu Mojsija, čovjeka Božjega; svećenici su škropili krvlju koju su primili iz ruke Levita.

17Jer je u zajednici bilo mnogo onih koji se nisu posvetili, stoga su Leviti bili zaduženi za klanje pashi za svakoga koji nije bio čist, da bi ih posvetili GOSPODU.

18Jer mnoštvo naroda, i to mnogi iz Efrajima i Manašea, Isakara i Zebuluna, nisu se očistili, nego su jeli pashu drukčije nego je propisano. Ali se Ezekija pomolio za njih govoreći: “Dobri GOSPODE oprosti svakome

19koji priprema srce svoje da bi tražio Boga, GOSPODA, Boga očeva svojih, makar nije očišćen prema načinu očišćenja u Svetištu.”

20I GOSPOD je uslišao Ezekiju i iscijelio narod.

21I sinovi Izraelovi koji su se našli u Jeruzalemu svetkovali su Svetkovinu beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem; a Leviti i svećenici hvalili su GOSPODA iz dana u dan, pjevajući GOSPODU uz glasna glazbala.

22Zatim je Ezekija ugodno govorio svim Levitima koji su poučavali dobro znanje o GOSPODU. I jeli su tijekom svetkovine sedam dana, prinoseći žrtve pomirnice i priznavajući GOSPODA, Boga očeva svojih.

23Onda se sva zajednica savjetovala da svetkuje i drugih sedam dana; tako su veselo svetkovali i drugih sedam dana.

24Jer je Ezekija, kralj Judin, podario je zajednici tisuću junaca i sedam tisuća ovaca, a knezovi su podarili zajednici tisuću junaca i deset tisuća ovaca; i posvetilo se jako mnogo svećenika.

25I sva se zajednica Judina radovala, sa svećenicima i Levitima, i sva zajednica koja je došla iz Izraela i tuđinci koji su došli iz zemlje Izraelove te oni koji su živjeli u Judi.

26Tako je bila velika radost u Jeruzalemu, jer od vremena Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova, nije bilo takvo što u Jeruzalemu.

27Tada su ustali Leviti svećenici i blagoslovili narod; i glas njihov bio je uslišan, i molitva njihova došla je do njegova svetog prebivališta, baš do neba.