1Govorite li doista pravedno, vi zajednico? Sudite li čestito, sinovi ljudski?
2Jest, u srcu opačinu činite, na zemlji mjerite nasilje ruku svojih.
3Opaki su se otuđili još od utrobe, zastranjuju čim se rode, govoreći laž.
4Otrov je njihov kao otrov zmije, oni su kao gluha guja što uho svoje začepljuje;
5koja neće čuti glas onoga što čara koji uvijek kroti tako mudro.
6Polomi im zube, Bože, u ustima njihovim; polomi očnjake lavićima, GOSPODE!
7Neka se rastope kao vode što neprestano teku; kada napne luk svoj da odapne strijele svoje, neka budu kao na komade isječene.
8Neka svi prođu kao puž što se rastače, kao prerani porod žene, da ne mogu sunca vidjeti.
9Prije nego lonci vaši trnje osjete, raznijet će ih kao vihor, žive i u gnjevu njegovom.
10Pravednik će se radovati kad vidi osvetu; noge će svoje oprati u krvi opakoga,
11tako da će čovjek reći: “Uistinu ima nagrada za pravednika! Uistinu je on Bog koji na zemlji sudi!”
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
