1Gospodine, ti si bio prebivalište naše u sve naraštaje.
2Prije nego su se gore rodile ili prije nego si oblikovao zemlju i svijet, od vječnosti do vječnosti ti si Bog!
3Ti čovjeka skrećeš u propast i govoriš: “Vratite se, sinovi ljudski!”
4Jer je tisuću godina u očima tvojim kao jučerašnji dan što je prošao i kao straža u noći.
5Odnosiš ih kao potopom; oni su kao san, oni su poput trave što ujutro nikne.
6Ujutro cvjeta i raste, uvečer se pokosi i osuši!
7Jer smo izjedeni od srdžbe tvoje i smeteni od gnjeva tvoga.
8Nepravde si naše pred sebe stavio, naše tajne grijehe na svjetlost lica svoga.
9Jer svi su dani naši prošli u gnjevu tvome, potrošili smo godine svoje kao priču što je ispričana.
10Dana godina naših sedamdeset je godina, a ako je snage bilo bi osamdeset godina; a ipak je snaga njihova trud i žalost, jer se brzo prekidaju i mi odlijećemo.
11Tko li poznaje snagu srdžbe tvoje? Baš u skladu sa strahom prema tebi, takav je gnjev tvoj.
12Tako nas pouči brojati naše dane da srca svoja upravimo k mudrosti.
13Vrati se, GOSPODE, dokle ćeš? I pokaj se nad slugama svojim?
14Nasiti nas izjutra milosrđem svojim, da se radujemo i veselimo u sve dane svoje.
15Obraduj nas za dane u kojima si nas tlačio, i za godine u kojima smo zlo vidjeli.
16Neka se djelo tvoje pokaže na slugama tvojim, i slava tvoja na djeci njihovoj!
17I neka ljepota GOSPODA, Boga našega, bude na nama! I učvrsti među nama djelo ruku naših; da, djelo ruku naših učvrsti!
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
