1Noću na postelji svojoj tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla.
2Ustat ću sada i optrčati grad, po ulicama i cestama širokim tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla.
3Čuvari koji obilaze grad našli su me pa sam ih upitala: “Jeste li vi vidjeli onoga koga ljubi duša moja?”
4Samo malo nakon što sam pošla od njih, našla sam onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti da ode, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u odaju one koja me je začela.
5Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim da ne budite ni ne probudite ljubav moju dok sama ne poželi!
6Tko je taj koji dolazi iz pustinje kao stup dima, namirisan smirnom i tamjanom i svim puderima trgovačkim?
7Pogledaj postelju njegovu, onu Salomonovu, oko nje šezdeset junaka od junaka Izraelovih.
8Svi su vični mačevima, vješti u ratu, svakome je mač njegov na bedru zbog strahota u noći.
9Kralj Salomon načinio je sebi kola bojna od drveta libanonskoga.
10Potpornje je njezine napravio od srebra, sjedište njezino od zlata, pokrov njezin od purpura, središte je njezino popločeno ljubavlju, za kćeri jeruzalemske.
11Izađite, kćeri sionske, i pogledajte kralja Salomona pod vijencem kojim ga je majka njegova ovjenčala na dan svadbe njegove, na dan veselja srca njegova.
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
