2. Samuelova 18 - Bible of King James

Abšalom ubijen

1Tada je David pobrojio narod koji je bio s njim pa je postavio nad njima tisućnike i satnike.

2Zatim je David otposlao jednu trećinu naroda pod rukom Joaba i jednu trećinu pod rukom Abišaja, sina Zerujina, brata Joabova, a jednu trećinu pod rukom Itaja Gitijca. Nato je kralj rekao narodu: “I ja ću zasigurno ići osobno s vama.”

3Ali mu je narod odgovorio: “Ti nemoj ići. Jer ako mi pobjegnemo, oni se neće zbog nas zabrinuti, niti ako i pola od nas izgine, neće se oni zbog nas zabrinuti. No sada, ti si vrijedan kao nas deset tisuća. Stoga je sada bolje da nam priskačeš u pomoć iz grada.”

4Nato im je kralj rekao: “Učinit ću što se vama čini bolje.” I kralj je stao na stranu kod gradskih vrata i sav je narod izašao po stotinama i po tisućama.

5Zatim je kralj zapovjedio Joabu, Abišaju i Itaju govoreći: “Postupajte blago radi mene s mladićem Abšalomom!” I sav je narod čuo kad je kralj dao nalog svim zapovjednicima u vezi Abšaloma.

6Tako je narod izašao u polje nasuprot Izraelu i bitka se dogodila u Efrajimovoj šumi.

7Ondje je narod Izraelov bio potučen pred slugama Davidovim; i ondje se dogodio veliki pokolj onoga dana: dvadeset tisuća mrtvih.

8Jer se boj ondje proširio po licu te cijele zemlje; i šuma je proždrla onoga dana više ljudi nego što ih je proždro mač.

9A Abšalom je susreo Davidove sluge. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga je došla pod debele grane velikog hrasta, pa mu je glava zapela na hrastu i on ostao visjeti između neba i zemlje, a mazga koja je bila ispod njega otišla je dalje.

10A neki čovjek je to vidio i dojavio Joabu te rekao: “Evo, vidio sam Abšaloma gdje visi na jednom hrastu.”

11Nato je Joab rekao čovjeku koji mu je to dojavio: “Evo, ti si ga vidio pa zašto ga nisi ondje sastavio sa zemljom? Tada bih ti dao deset srebrnih šekela i jedan pojas!”

12Ali čovjek je rekao Joabu: “Makar da ja u svoju ruku primim tisuću srebrnih šekela, još uvijek ne bih digao ruku svoju na kraljeva sina! Jer smo na svoje uši čuli kako je kralj naložio tebi i Abišaju i Itaju govoreći: ‘Pazite da nitko ne dira mladića Abšaloma!’

13Inače bi trebao izvesti obmanu protiv vlastitog života; jer nema ništa što kralju ostaje skriveno, a i ti sâm bi se postavio protiv mene.”

14Nato je Joab rekao: “Neću se tako zadržavati s tobom!” Zatim je uzeo tri strelice u svoje ruke te je njima probio srce Abšalomu, dok je još bio živ nasred hrasta.

15Nato su desetorica momaka, štitonoša Joabovih okružili te udarili Abšaloma i pogubili ga.

16Tada je Joab zatrubio u trubu pa se narod počeo vraćati iz potjere za Izraelom; jer je Joab zaustavio narod.

17Zatim su uzeli Abšaloma i bacili ga u veliku jamu u šumi te su na njega navalili jako veliku gomilu kamenja. I sav je Izrael pobjegao svaki u svoj šator.

18A Abšalom je još za svojega života bio uzeo i sebi postavio stup, koji je u Kraljevoj dolini, jer je rekao: “Nemam sina da sačuva spomen mojem imenu.” I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se on do dana današnjega zove “Abšalomovo mjesto”.

David je čuo o Abšalomovoj smrti

19Tada je Ahimaaz, sin Zadokov, rekao: “Dopusti da sada otrčim i odnesem kralju vijesti kako mu je GOSPOD dao osvetu nad njegovim neprijateljima.”

20A Joab mu je rekao: “Ti danas ne trebaš nositi vijesti, nego ćeš nositi vijesti drugi dan; danas ne trebaš nositi vijesti zato što je kraljev sin umro.”

21Zatim je Joab rekao Kušiju: “Idi reci kralju što si vidio!” Tada se Kuši poklonio Joabu i otrčao.

22Nato je Ahimaaz, sin Zadokov još jednom rekao Joabu: “Kako god bilo, molim te, dopusti mi da i ja otrčim za Kušijem.” A Joab je rekao: “Zašto da i ti trčiš, sine moj, pošto ti nemaš spremne vijesti?”

23“Kako god bilo”, rekao je “dopusti mi da otrčim!” A on mu je rekao: “Trči!” Nato je Ahimaaz otrčao putem po ravnici i pretekao Kušija.

24A David je sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se popeo na krov iznad vrata, na zidine. Zatim je podigao oči svoje i pogledao i ugledao nekog čovjeka kako trči sâm.

25Zatim je stražar povikao i javio kralju. A kralj je rekao: “Ako je sâm, vijesti su u ustima njegovim.” I on je dolazio brzo i približio se.

26Uto je stražar ugledao drugoga čovjeka kako trči. I stražar je pozvao vratara i rekao: “Pogledaj drugoga čovjeka kako trči sâm!” Nato je kralj rekao: “I on nosi vijesti.”

27Tada je stražar rekao: “Ja mislim da je trk prvoga poput trka Ahimaazovog, sina Zadokova.” A kralj je rekao: “On je dobar čovjek, i dolazi s dobrim vijestima.”

28Zatim je Ahimaaz pozvao kralja i rekao: “Dobro je!” Nato je pao licem svojim na zemlju pred kralja i rekao: “Blagoslovljen neka bude GOSPOD, tvoj Bog, koji je predao ljude što su digli ruku svoju na moga gospodara kralja!”

29Tada je kralj upitao: “Je li dobro mladić Abšalom?” A Ahimaaz je odgovorio: “Kad je Joab poslao kraljevog slugu i mene, slugu tvoga, vidio sam veliki metež, ali ne znam što je bilo.”

30Nato mu je kralj rekao: “Makni se i stani tamo!” On se je maknuo i stao.

31I gle, došao je Kuši. Uto je Kuši rekao: “Vijesti, moj gospodaru kralju: jer se GOSPOD danas osvetio svima koji su ustali na tebe.”

32A kralj je upitao Kušija: “Je li dobro mladić Abšalom?” A Kuši je odgovorio: “Neprijatelji moga gospodara kralja i svi koji se dižu na tebe da ti nanesu štetu, neka budu kao što je taj mladić!”

33Nato je kralj zadrhtao te se popeo u odaju nad gradskim vratima i zaplakao; i dok se penjao ovako je govorio: “Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Daj Bože da sam ja umro za tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!”

Blog
About Us
Message
Site Map

Who We AreWhat We EelieveWhat We Do

Terms of UsePrivacy Notice

2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.

Home
Gospel
Question
Blog
Help