1Tada su Šefatija, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemijin, i Pašhur, sin Malkijin, čuli riječi što ih je Jeremija izgovorio svemu narodu govoreći:
2“Ovako govori GOSPOD: ‘Onaj tko ostane u ovome gradu, poginut će od mača, gladi i kuge, a onaj tko izađe ka Kaldejcima, živjet će; jer će mu život biti kao plijen, i živjet će.’
3Ovako govori GOSPOD: ‘Ovaj grad će zasigurno biti predan u ruke vojske kralja babilonskoga, koja će ga zauzeti.’ ”
4Stoga su knezovi rekli kralju: “Zaklinjemo te, neka se ovoga čovjeka pogubi; jer je on doista oslabio ruke ratnika koji su ostali u ovome gradu i ruke svega naroda govoreći im takve riječi. Jer ovaj čovjek ne traži blagostanje za narod ovaj, nego nesreću.
5Nato je kralj Zedekija rekao: “Evo, on je u vašim rukama. Jer kralj nije onaj koji može nešto protiv vas.”
6Tada su uhvatili Jeremiju i bacili ga u podzemnu tamnicu Malkije, sina Hamelekova, koja je bila u predvorju tamnice, te su Jeremiju spustili užetima. A u podzemnoj tamnici nije bilo vode, nego samo blato; tako je Jeremija utonuo u to blato.
Jeremija izvučen iz podzemne tamnice7A kada je Ebedmelek Etiopljanin, jedan od eunuha koji je bio u kraljevom dvoru, čuo da su Jeremiju bacili u podzemnu tamnicu, kralj je tada sjedio na Benjaminovim vratima.
8I Ebedmelek je izašao iz kraljevog dvora te prozborio kralju govoreći:
9“Gospodaru moj, kralju, ovi su ljudi zlo postupili u svemu što su učinili proroku Jeremiji koga su bacili u podzemnu tamnicu; i on je na umoru zbog gladi na onome mjestu gdje se nalazi, jer nema više kruha u gradu.
10Nato je kralj zapovjedio Ebedmeleku Etiopljaninu govoreći: “Uzmi odavde tridesetoricu ljudi sa sobom pa izvuci proroka Jeremiju iz podzemne tamnice prije nego umre.”
11Tako je Ebedmelek uzeo ljude sa sobom i ušao u kraljev dvor, pod riznicu; i odande je uzeo stare prnje i stare dronjke, te ih je na užadi spustio Jeremiji u podzemnu tamnicu.
12Tada je Ebedmelek Etiopljanin rekao Jeremiji: “Podmetni sad ove stare prnje i dronjke pod svoje pazuhe, ispod užadi.” I Jeremija je tako učinio.
13Tako su izvukli Jeremiju užetima i izvadili ga iz podzemne tamnice. I Jeremija je ostao u predvorju tamnice.
Jeremija ponovo opominje Zedekiju14Zatim je kralj Zedekija poslao po njega te doveo proroka Jeremiju k sebi na treći ulaz što je u Domu GOSPODNJEM. Tada je kralj rekao Jeremiji: “Ja bih te nešto pitao, ništa mi nemoj prikriti.”
15Nato je Jeremija rekao Zedekiji: “Ako ti to objavim, nećeš li me zasigurno pogubiti? A ako ti dam savjet, zar me nećeš poslušati?”
16Tako se kralj Zedekija potajno zakleo Jeremiji govoreći: “Tako mi života GOSPODNJEG, koji nam je stvorio ovu dušu, neću te pogubiti niti ću te predati u ruke ovih ljudi koji traže tvoj život.”
17Nato je Jeremija rekao Zedekiji: “Ovako govori GOSPOD, Bog nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Ako zaista izađeš pred knezove kralja babilonskoga, onda će živjeti duša tvoja, a ovaj grad neće biti ognjem spaljen. I ti ćeš živjeti i dom tvoj.
18No ako ne izađeš pred knezove kralja babilonskoga, onda će ovaj grad biti predan u ruke Kaldejaca; i oni će ga ognjem spaliti, a ti nećeš pobjeći iz ruke njihove.’ ”
19Nato je kralj Zedekija rekao Jeremiji: “Ja se bojim Židova koji su prebjegli Kaldejcima, da me ne predaju u njihove ruke te me ovi izrugaju.”
20Ali je Jeremija rekao: “Neće te predati. Budi poslušan, zaklinjem te, glasu GOSPODNJEM kojim ti ja govorim; tako će ti biti dobro, i živjet će duša tvoja.
21No ako ti odbiješ izaći, ovo je riječ koju mi je GOSPOD pokazao:
22I gle, sve žene koje su ostale u dvoru kralja Judina bit će odvedene knezovima kralja babilonskoga; i te će žene reći: ‘Prijatelji su te tvoji svladali i nadvladali te; noge su ti u blato utonule, a oni su se vratili natrag.’
23Tako će sve tvoje žene i djecu tvoju odvesti Kaldejcima. Ni ti nećeš pobjeći od ruke njihove, nego ćeš biti uhvaćen rukama kralja babilonskoga; i ti ćeš učiniti da grad ovaj bude ognjem spaljen.”
24Nato je Zedekija rekao Jeremiji: “Neka nitko ne dozna za ove riječi, pa ti nećeš poginuti.
25No ako knezovi dočuju da sam s tobom razgovarao te dođu k tebi i kažu ti: ‘Objavi nam sada što si rekao kralju, ništa nemoj skrivati od nas pa te nećemo pogubiti, isto tako i ono što je kralj tebi rekao’,
26tada ti njima reci: ‘Ja sam pred kraljem iznio molbu svoju da me ne vraća u kuću Jonatanovu da ondje umrem.’ ”
27Uto su došli svi knezovi k Jeremiji te su ga pitali; a on im je izrekao sve one riječi što mu ih je kralj zapovjedio. Tako su se oni okanili razgovora s njim, jer se ništa nije shvatilo.
28Tako je Jeremija ostao u predvorju tamnice sve do dana kad je Jeruzalem bio osvojen. I on je bio ondje kad je Jeruzalem bio osvojen.
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
