1Vapio sam k Bogu glasom svojim, k Bogu vapim glasom svojim, i on me je uslišio.
2U dan nevolje svoje tražio sam Gospodina, rana mi se noću gnojila i nije prestajala; duša se moja odbila utješiti.
3Sjetio sam se Boga i uznemirio sam se; žalio sam se i duh mi je bio svladan. Sela.
4Ti mi držiš oči budnima; toliko sam uznemiren da ne mogu govoriti.
5Razmotrio sam dane iz davnine, godine pradavnih vremena.
6Sjećam se pjesme svoje noću, razgovaram sa srcem svojim i duh me je moj pomno istražio.
7Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i zar neće više biti naklonjen?
8Je li milosrđe njegovo nestalo zauvijek, obećanje njegovo propalo za sva vremena?
9Zar je Bog zaboravio biti milostiv, zar je u srdžbi zatvorio nježna milosrđa svoja? Sela.
10Tada sam rekao: “Ovo je nemoć moja, ali ću se sjećati godina desnice Svevišnjega.”
11Sjećat ću se djela GOSPODNJIH; sigurno ću se sjećati pradavnih čudesa tvojih.
12I promišljat ću o svakom djelu tvome i pričati o pothvatima tvojim.
13Put je tvoj, Bože, u Svetištu; koji Bog je tako velik kao Bog naš?
14Ti si Bog koji činiš čudesa; očitovao si snagu svoju među narodima.
15Ti si rukom svojom otkupio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. Sela.
16Vode su te ugledale, Bože, vode su te ugledale i uplašile se; i dubine se uznemirile.
17Oblaci su izlili vodu, nebesa su otposlala glas; i strijele su tvoje poletjele.
18Glas groma tvoga bio je na nebu, munje su rasvijetlile svijet; zemlja je uzdrhtala i tresla se.
19Put je tvoj u moru i staza tvoja u velikim vodama, a koraci se tvoji ne znaju.
20Vodio si kao stado narod svoj rukom Mojsija i Arona.
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.
