Propovjednik 9 - Bible of King James

Smrt dolazi svima

1Jer sam sve ovo promotrio u srcu svome čak i objavio sve to da su i pravednici i mudri sa djelima svojim u Božjoj ruci; i nijedan čovjek ne prepoznaje ni ljubav ni mržnju u svemu onome što je pred njim.

2Sve je isto za sve, jedan je događaj za pravednog i za opakog; za dobrog i za čistog i za nečistog, za onog koji žrtvuje kao i za onog koji ne žrtvuje; kako je dobrom tako je i grešniku, i onome koji se zaklinje kao i onome koji se boji zakletve.

3Ovo je zlo između svega što se zbiva pod suncem da se jedno događa svima, a srce sinova ljudskih je puno zla, i mahnitost je u srcima njihovim dok žive, a zatim odlaze k mrtvima.

4Jer za onoga tko je u društvu sa svim živima, ima nade: jer je i živ pas bolji nego mrtav lav.

5Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa ni više nemaju nagradu, jer je zaboravljen spomen na njih.

6Isto tako ljubav njihova, i mržnja njihova, i zavist njihova sada su nestale, i nikada više nemaju udjela ni u čemu što se zbiva pod suncem.

7Hajde, jedi svoj kruh s radošću i vesela srca pij svoje vino, jer je Bog već prihvatio tvoja djela.

8Neka tvoja odjeća bude uvijek bijela i pomasti neka ne manjka na tvojoj glavi.

9Živi radosno sa ženom koju ljubiš u sve dane svojeg ispraznog života koji ti on daje pod suncem, sve dane svoje ispraznosti: jer to je tvoj udio u ovom životu i u tvom trudu kojim se trudiš pod suncem.

10Sve što tvoja ruka nakani učiniti, učini to snagom svojom, jer nema ni djela, ni zamisli, ni spoznaje, ni mudrosti u grobu gdje ti ideš.

Mudrost je bolja od ludosti

11Vratio sam se i vidio pod suncem da trku ne dobivaju streloviti, ni bitku jaki; ni nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni naklonosti za vješte, jer vrijeme i slučaj svima se događaju.

12Jer čovjek i ne zna svoje vrijeme: kao ribe ulovljene u mreži zla, i kao ptice koje su uhvaćene u zamku, tako su se sinovi ljudski uhvatili u zlo vrijeme koje ih je odjednom spopalo.

13Još i ovu mudrost vidio sam pod suncem koja mi se učinila velikom:

14Bio je jedan malen grad i u njemu malo ljudi, i jedan veliki kralj je pošao na njega, opkolio ga i sagradio oko njega velike bedeme.

15Ali se našao u njemu siromašan, mudar čovjek te je on svojom mudrošću izbavio grad, no sada se nitko ne sjeća tog istog siromašnog čovjeka.

16Tada sam ja rekao: bolja je mudrost nego jakost, iako je siromahova mudrost prezrena i ne slušaju se njegove riječi.

17Riječi mudrih bolje se čuju u tišini nego vika onoga koji vlada nad luđacima.

18Mudrost je bolja nego bojno oružje, ali jedan grešnik uništi mnogo dobra.