1A po smrti Aodovoj opet sinovi Izrailjevi činiše što je zlo pred Gospodom.
2I Gospod ih dade u ruke Javinu caru hananskom, koji vladaše u Asoru, a vojsci njegovoj beše vojvoda Sisara, koji življaše u Arosetu neznabožačkom.
3I sinovi Izrailjevi vapiše ka Gospodu; jer on imaše devet stotina gvozdenih kola, i veoma pritešnjavaše sinove Izrailjeve dvadeset godina.
4U to vreme Devora proročica, žena Lafidotova, suđaše Izrailju.
5I Devora stanovaše pod palmom između Rame i Vetilja u gori Jefremovoj, i dolažahu k njoj sinovi Izrailjevi na sud.
6A ona poslavši dozva Varaka sina Avinejemova iz Kedesa Neftalimovog, i reče mu: Nije li zapovedio Gospod Bog Izrailjev: Idi, skupi narod na gori Tavor, i uzmi sa sobom deset hiljada ljudi između sinova Neftalimovih i sinova Zavulonovih?
7Jer ću dovesti k tebi na potok Kison Sisaru vojvodu Javinovog i kola njegova i ljudstvo njegovo, i predaću ga tebi u ruke.
8A Varak joj reče: Ako ćeš ti ići sa mnom, ići ću; ako li nećeš ići sa mnom, neću ići.
9A ona reče: Ja ću ići s tobom, ali nećeš imati slave na putu kojim ćeš ići; jer će ženi u ruku dati Gospod Sisaru. I ustavši Devora otide s Varakom u Kedes.
10I Varak sazvavši sinove Zavulonove i Neftalimove u Kedes, povede sa sobom deset hiljada ljudi; i Devora iđaše s njim.
11A Ever Kenejin beše se odvojio od Keneja, od sinova Ovava tasta Mojsijevog, i beše razapeo svoj šator kod hrastova zanajimskih, a to je kod Kedesa.
12I javiše Sisari da je izašao Varak sin Avinejemov na goru Tavor.
13I Sisara skupi sva kola svoja, devet stotina kola gvozdenih, i sav narod koji beše s njim od Aroseta neznabožačkoga do potoka Kisona.
14Tada reče Devora Varaku: Ustani, jer je ovo dan, u koji ti dade Gospod Sisaru u ruke. Ne ide li Gospod pred tobom? I Varak siđe s gore Tavora, i deset hiljada ljudi za njim.
15I Gospod smete Sisaru i sva kola njegova i svu vojsku oštrim mačem pred Varakom; i Sisara siđe s kola svojih i pobeže pešice.
16A Varak potera kola i vojsku do Aroseta neznabožačkoga; i pade sva vojska Sisarina od oštrog mača, ne osta nijedan.
17A Sisara uteče pešice do šatora Jailje žene Evera Kenejina; jer beše mir među Javinom carem asorskim i domom Evera Kenejina.
18I iziđe Jailja na susret Sisari, i reče mu: Skloni se, gospodaru, skloni se kod mene; ne boj se. I on se skloni kod nje u šator, i ona ga pokri pokrivačem.
19A on joj reče: Daj mi malo vode da se napijem, jer sam žedan. A ona otvori meh mleka i napoji ga, pa ga pokri.
20A on joj reče: Stoj na vratima od šatora, i ako ko dođe i zapita te i reče: Ima li tu ko? Reci: Nema.
21Tada Jailja žena Everova uze kolac od šatora, i uze malj u ruku, i pristupi k njemu polako, i satera mu kolac kroz slepe oči, te prođe u zemlju, kad spavaše tvrdo umoran, i umre.
22I gle, Varak teraše Sisaru, i Jailja mu iziđe na susret, i reče mu: Hodi da ti pokažem čoveka kog tražiš. I uđe k njoj, i gle Sisara ležaše mrtav, i kolac mu u slepim očima.
23Tako pokori Bog u onaj dan Javina cara hananskog pred sinovima Izrailjevim.
24I ruka sinova Izrailjevih bivaše sve teža Javinu caru hananskom, dokle ne istrebiše Javina cara hananskog.
Who We AreWhat We EelieveWhat We Do
2025 by iamachristian.org,Inc All rights reserved.